O CRKVENOM KALENDARU

Niti jedna pravoslavna crkva nikad nije prihvatila grgurovski kalendar!

Život čovjeka i društva odvija se u određenim granicama vremena i prostora i neodvojivo je vezan za njih. Time se otkriva u trajnost i dosljednosti, što mi percipiramo kao sadašnjost, prošlost i budućnost.

Kalendar (kasnolat. calendarium: knjiga rokova, knjiga dospijevanja, od lat. Kalendae: prvi dan u mjesecu, na koji su se morale plaćati dažbine) je skup pravila kojima se određuje odnos između raznih vremenskih intervala: dana, tjedana, mjeseca i godine; popis dana, tjedana i mjeseci u pojedinoj godini, odnosno tablica rasporeda dana u godini.

Kalendar služi za izračunavanje velikih vremenskih razmaka, godina, mjeseci, dana. Kombinacija tih prirodnih jedinica vremena u kalendaru je prilično složena i svi kalendarni sustavi su astronomski neprecizni. U davnini prvenstveno se koristio lunarni kalendar, neki su koristili lunarno-solarni kalendar, ali moderne nacije uglavnom se koriste solarnim kalendarom, naslijeđem drevnog istoka, Egipta i Rima.

Julijanski kalendar je u 46. g. prije Krista unaprijedio drevni rimski kalendar, koji se temelji na još starijem egipatskom solarnom kalendaru. Ovu reforma kalendara izveo je pod nadležnošću rimskog državnika Julija Cezara / 100-44 prije Kr./, egipatski astronom Sosigen(es) iz Aleksandrije.

Crkva je uvijek nastojala za točnost kalendara ponajviše zbog izračuna središnjeg blagdana Pashe. Za to je Prvi Ekumenski (Niceja-325.) sabor (koncil) donio je odluke koje se odnose na kalendar. U duhu apostolskog pravila br. 7 odlučeno je da kršćanski Uskrs zajedno slave svi kršćani nakon proljetne ravnodnevnice (ekvinocija). Kasnije su stupile na snagu mnoge kanonske uredbe koje to temelje na Aleksandrijskoj Paskaliji (skup pravila za izračun Uskrsa i s njim vezanih blagdana u skladu s proljetnom ravnodnevnicom). Aleksandrijska Paskalija stvorena je između 284. i 322. godine na temelju julijanskog kalendara.

Prema julijanskom kalendaru kršćanska Pasha je “pomični” blagdan, koji se kreće unutar 35 dana /od 22 ožujka do 25. travnja stari stil/.
Na temelju apostolskog pravila br. 7 i potrebe za jedinstvo u Crkvi, I. Ekumenski sabor (koncil) odlučio je: Pashu, koja je stožerni kršćanski blagdan, moraju slaviti svi kršćani u istom danu – nedjelja, ali nikad ranije od židovske Pashe.

S obzirom na njegovu netočnost, julijanski kalendar je između 4 i 16 stoljeća kasnio od astronomske godine već 10 dana. Iz tog razloga, papa Grgur XIII / 1572-1585 / je odlučio prilagoditi za tu svrhu dan 5. listopada / petak / i proglasio ga je 15. listopada.

Novi kalendar kasni iza astronomske godine samo 26 sekundi.
Ovaj precizniji kalendar, postupno usvojen je u cijeloj Europi u idućih 350 godina. Posljednje stavljaju u civilnu uporabu grgurovski kalendar pravoslavne zemlje u istočnoj Europi.

Paskalija izgrađena na temelju grgurovskog kalendara omogućuje da se u nekim godinama Uskrs proslavi prije židovske Pashe ili istodobno s njom.

Odmah nakon uvođenja novog kalendara /1582./, u Carigradu patrijarh Jeremija II i Sveti Sinod odbacaju grgurovski kalendar kao nespojiv s pravilima pravoslavne crkve. Godinu dana kasnije, u Carigradu se održava sabor u kojem su sudjelovali i patrijarh Aleksandrije Silvestar i patrijarh Jeruzalema Sofronij. Sabor je osudio grgurovski kalendar kao kršenje crkvenog kanona za proslavu Pashe, ali i priznao je netočnost julijanskog kalendarg i vezanu s njim Aleksandrijsku Paskaliju.

Zbog ove koncilske odluke zapravo niti jedna pravoslavna crkva nikad nije prihvatila grgurovski kalendar.

U svibnju i lipnju 1923. godine u Carigradu je održan svepravoslavni sastanak koji je zaključio da prihvaća izpravljeni julijanski kalendar.
Izpravljeni julijanski kalendar zaostaje za astronomskom godinom samo 2,02 sekundi, odnosno točniji je grgurovskog za 23,98 sekundi.
Kako bi ispravili akumuliranu pogrešku u julijanskom kalendaru, odlučeno je da 1. listopad 1923. bude smatran 14. listopada 1923.
Odlučeno je da nepomični blagdani i dalje imaju iste nadnevke, koji su imali po starom stilu, ali po novom kalendaru. Na primjer Božić, koji je datiran 25. prosinca slavi se i dalje 25. prosinca, umjesto 7. sječnja kao do tad.

Sam Carigradski patrijarh Grigorij 1924. godine uveo je izpravljeni julijanski kalendar za nepomične blagdane, i privremeno /do koncila/ Pashu i ostale pomične blagdane slavie po Aleksandrijskoj Paskaliji, koja se temelji na starom julijanskom kalendaru.
U narednim godinama isto je učinila i većina pravoslavnih crkava.

U zaključku možemo reći da Pravoslavne crkve nikad nisu prihvatile grgurovski kalendar, kao što ni Katolička crkva nikad nije prihvatila izpravljeni julijanski kalendar.

Na ovaj način, na žalost, i nakon 1700 godina kršćani ne ispunjavaju zaključke I. ekumenskog sabora u Niceji, po kojima svi kršćani moraju slaviti Kristovo uskrsnuće istodobno.

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

12891544_1183428741675018_8496308033467360409_o

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s