Bartolomejev izaslanik otkrio što misli o autokefalnosti crnogorske i makedonske crkve

„Podržavam tezu da svaka nacija i svaka zemlja, koji žele svoju pravoslavnu crkvu, imaju pravo je osnovati i zatražiti priznavanje svoje crkve od drugih pravoslavnih crkava. Uključujući i Makedoniju i Crnu Goru“. 

Još se nije slegla prašina zbog odluke Carigrada da dade autokefalnost ukrajinskim pravoslavcima, a jedan od specijalnih izaslanika patrijarha Bartolomeja, arhiepiskop Danilo Zelinski već govori o pravu drugih nacija da zatraže priznanje svojih pravoslavnih crkava.

Arhiepiskop Danilo, koji je u Kijevu protekla četiri mjeseca bio glavni koordinator formiranja autokefalne Ukrajinske crkve pod patronatom Carigrada, podržao je težnje određenih krugova iz Crne Gore i Makedonije da formiraju svoju autokefalnu crkvu.

>> VELIKI RUMUNJSKI INTERVJU S HRVATSKIM ARHIEPISKOPOM  †ALEKSANDROM

On je to potvrdio u razgovoru sa novinarima ukrajinskog programa BBC-a, kada je na pitanje da je li odvajanje svjetskog pravoslavlja zapravo štetan separatizam, ili pak pozitivna osobina današnjice, odgovorio:

„Podržavam tezu da svaka nacija i svaka zemlja, koji žele svoju pravoslavnu crkvu, imaju pravo da je osnuju i zatraže priznavanje svoje crkve od drugih pravoslavnih crkava. Uključujući i Makedoniju i Crnu Goru“.

Ovakve poruke Zelinskog, koji je u rečenom intervjuu spominjao čak i mogućnost podrške stvaranju Bjeloruske autokefalne crkve, istakavši da se Ruska crkva plaši pravoslavnog naroda zbog vlastitih interesa, te da zato želi imati kontrolu nad crkvama svih 15 republika bivšeg SSSR-a, osim što se može tumačiti kao najava da je za Carigrad sukob s Moskvom tek otpočeo, također daje ne malu nadu i vjetar u leđa onima koji imaju aspiracije za daljnje crkveno osamostaljenje na prostoru bivše Jugoslavije.

>> (VIDEO) Mitropolit Mihajlo: Srbi znaju da RS ne može opstati, BiH je država “od Kulina bana i dobrijeh dana”

Primjer za to je i mitropolit crnogorski Mihajlo, koji je u četvrtak konstatirao da „Srpska pravoslavna crkva osjeća da se nakon priznanja ’ukrajinske crkve‘, približava i priznanje CPC, što je za njih veliki problem“.

„Carigradski mitropolit je, obrazlažući odluku o priznanju ’ukrajinske crkve‘, izjavio da je dobro proučio povijest Ukrajine i na osnovu toga donio odluku da se dade tomos, odnosno autokefalnost ’ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi‘. On je poručio da će proučiti i balkansku povijest i da države na Balkanu imaju svoje autokefalne crkve. Ja ne ću govoriti o ostalima, mene zanima samo ’crnogorska pravoslavna crkva‘“, kazao je miropolit CPC-a

>> Mihailo: Amfilohije mora objasniti kako je ukinuta CPC

Podsjetimo da je u Ukrajini među ‘crkvenim raskolnicima’, kako Sputnik zove vodeće ličnosti u borbi za osamostaljenje UPC, bio poglavar „ukrajinske pravoslavne crkve kijevske patrijaršije“ Filaret Denisenko, da bi na kraju za potrebe ujedinjenja ukrajinsko-pravoslavnih snaga i stvaranje jedinstvene ukrajinske autokefalne crkve, za poglavara bio izabran Epifanije Dumenko.

Da se radi o borbi u kojoj se ne biraju sredstva, nastavlja Sputnik.rs, govori i detalj da je posebni izaslanik Carigrada, egzarh Danilo Zelinski, za BBC na ukrajinskom otkrio kako bi „ukrajinska crkva“ u perspektivi mogla postati i patrijaršija. Ovakve i slične najave, kao i razmišljanja Carigrada da se možda pozabavi i sa ostalim crkvama bivšeg SSSR-a koje su pod duhovnom jurisdikcijom Moskve, upozoravaju da se pravoslavna civilizacija, huntingtonski rečeno, trenutno nalazi na raskršću bez presedana.

Preuzeto s: https://croative.net/bartolomejev-izaslanik-otkrio-sto-misli-o-autokefalnosti-crnogorske-i-makedonske-crkve/?

Oglasi

Proslava Božića 7. siječnja je jugoslavenska tradicija

Prije par dana na našim stranicama objavili smo članak pod naslovom: O PRAVOSLAVNOM KALENDARU, u kojemu ukazujemo na to koji je kalendar i otkad na snazi u Hrvatskoj i kako ne postoji „pravoslavni” Božić.

Zahvaljujemo svima, koji su naš članak prenjeli ispravno i naveli ime autora – Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar. Ima takvih kao portal Dnevno.HR, kojima zahvaljujemo što su prenjeli naš članak šireći istinite činjenice, ali na žalost moramo i pripomenuti da su kao autora naveli sebe, čime su nam uskratili moralno pravo na priznanje autorstva.

Nadopunjavamo naš članak o pravoslavnom kalendaru dodavajući odgovor na pitanje Otkad Srbi slave Božić 7. siječnja?

U srednjem vijeku svi kršćani koriste Julijanski kalendar u svjetovnoj i crkvenoj uporabi pa tako i Srbija, koja postoji (na neki način) samo 172 godine u kojima je skoro pa neprekidno bila vazal Hrvatsko-mađarskog kraljevstva. Godine 1582. stupa na snagu novi Gregorijanski kalendar i briše nagomilanu pogrešku od 10 dana u usporedbi s astronomskom godinom. U narednim godinama i stoljećima taj kalendar postupno prihvaća cijela Europa.

U drugoj polovici 14 stoljeća Srbija nestaje i Srbi postaju podanici osmanskog carstva u kojemu je na snazi islamski kalendar (hidžra), čiji je početak 16. srpnja 622. Recimo kad je 1844. Garašanin pisao Nacrt (Načertanje), Božić su Srbi službeno slavili 15. Dhul Hijjah mjeseca 1260. po hidžri.

Srbija dobija nezavisnost od Osmanskog carstva 1879. i od tad u njoj je na snazi julijanski kalendar ali tad se Božić, koji je u crkvenoj knjzi Minej za mjesec prosinac svrstan na datum 25., uistinu i slavi 25. prosinca jer je jedan kalendar i u svjetovnoj i crkvenoj uporabi. U to vrijeme, kad je u Hrvatskom kraljevstvu (Austrijskom carstvu) 7. siječnja, u Srbiji je tad 25. prosinca.

Prije kraja 1918. stvorena je Država SHS od hrvatskog povijesnog i etničkog prostora u AU carstvu, pa zatim država Kraljevina SHS s prododanim bivšim srbijanskim i ostalim balkanskim teritorijima. Nešto kasnije, 19. sječnja 1919. ukazom prestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića na cjelom teritoriju nove države, u službenu uporabu uveden je gregorijanski (grgurevski) kalendar, koji je bio novina samo za dio teritorija nove države, i to onaj koji je prije toga bio Srbija.

Iz svega navedenog slijedi da 1920-e. po prvi put novoosnovana Autokefalna ujedinjena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (što je pogrješno skraćivati na SPC, ali znakovito upućuje na rebranding Crkve, što se odražava i na crkvenom grboslovlju) službeno slavi Božić 7. siječnja (koji je u njenim crkvenim knjigama još uvijek na 25. prosinca 1919.).

Zaključak

U Hrvatskoj je pravoslavnoj tradiciji proslava Božića 25. prosinca još od vremena hrvatske Karlovačke arhiepiskopije sa sjedištem u nekad hrvatskom gradu Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1707. do 1920.

Najdulje je vrijeme u srpskoj tradiciji (500 godina) proslava Božića službeno po hidžretskom kalendaru, a samo 40 godina po julijanskom kalendaru kao službenom 25. prosinca.

Po prvi puta novoosnovana Autokefalna ujedinjena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1920-e. Službeno slavi Božić 7. siječnja,  ali niti je ta crkva SPC u suvremenom smislu, niti je Srbija država jer tada Srbije nema, a tad je jedina država Kraljevina SHS.

Dakle proslava Božića 7. siječnja nije u hrvatskoj pravoslavnoj tradiciji, nije niti u srpskoj, nego u jugoslavenskoj tradiciji.

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

O PRAVOSLAVNOM KALENDARU

svjetlopis s bogojavljenske liturgije 6. siječnja 2019.

 

O SANCTA SIMPLICITAS!

(lat.: o sveta priprostosti!)

 

Zadnjih godina na temelju jugoslavenske tradicije hrvatski državni vrh pozdravljao je pravoslavne vjernike povodom „pravoslavnog” Božića, koji se navodno slavi 7. siječnja. Mi smo u više navrata pisali pisma predstavnicima hrvatske državne vlasti kako bismo ih upozorili I poučili da zapravo ne postoji pravoslavna crkva u čijem kalendaru piše da je Rođenje Kristovo 7. siječnja, što je izgleda nerazumljivo njihovim nepismenim, ali zato dobro plaćenim savjetnicima. U skladu s državnim vrhom  hrvatski mediji prešućuju činjenicu da je Carigradski patrijarh Bartolomej proslavio Božić prije dva tjedna, 25. prosinca 2018. Ipak ima neki pomak jer su ove godine Predsjednica RH I Predsjednik Sabora pozdravili pravoslavce koji slave Božić po Julijanskom kalendaru. I sve bi bilo u redu da su prije toga, u utorak 25. prosinca 2018., pozdravili i većinske pravoslavce koji su Božić proslavili baš tada.

 

FAKE NEWS

 

Dok 6. sječnja svi mediji prikazuju Pupovčev domjenak i upute koje daje hrvatskim vlastima govoreći o nekim srpskim selima u Hrvatskoj (u kojoj su sva sela hrvatska), u vezi s važnim dodjeljivanjem autokefalnosti Ukrajinskoj PC svi ti isti mediji prikazuju Bogojavljensku liturgiju koju je održao Carigradski patrijarh Bartolomej 6. sječnja 2019. kao liturgiju povodom nekog „pravoslavnog Božića” kakav ne postoji. NOVA TV čak prikazuje reportažu iz bugarskog grada Kalofera gdje vjernici skaču u rijeku kako bi izronili od svećenika bačeni drveni križ, kao da je to božićna tradicija, a istina je da to je tradicija, ali ne za Božić nego za Bogojavljenje, koje dva tjedna nakon Božića! To je pravi fake news! Bugari su kao i većina pravoslavaca, proslavili Božić prije dva tjedna, još 25. prosinca 2018.

Državna Hrvatska radiotelevizija prenjela je Božićnu poslanicu metropolita Porfirija na stranom jeziku (srbijanskom). Možda HRT ne zna da je u RH po članku 12. Ustava službeni jezik još uvijek hrvatski. Zato srbijanski metropolit Porfirije to sigurno zna, inače bi se moglo dogoditi da se zabunom pučanstvu obrati na hrvatskom. Namjerno korištenje srbijanskog jezika u Hrvatskoj od predstavnika tzv. SPC u Hrvatskoj je zapravo kaznjeno djelo ponižavanja RH, za koje kazna može biti do godinu zatvora! Također, za 80 % pravoslavaca u Hrvatskoj majčinski jezik je hrvatski jezik, pa iz tog proizlazi da se on obraća samo onima 20 % pravoslavaca kojima je materinji jezik strani srbijanski jezik. Onoj tihoj hrvatsko-pravoslavnoj većini od 80 %, obratili smo se samo mi.

 

KOJI JE KALENDAR PRIJE BIO U UPORABI U HPC I KAKVA JE HRVATSKA TRADICIJA

 

U hrvatskoj povijesti navedeno je da je NDH 1942. uvela gregorijanski (grgurevski) kalendar u uporabu u HPC. Taj se čin tumači kao pokušaj udaljavanja te crkve od srpstva jer Srbi tvrde kako je SPC oduvjek koristila julijanski kalendar pa tako i do sada.

Opet ispada da povijest ima svoj početak 10. travnja 1941. Mi znamo da povjest nije tada započela pa tražimo odgovor na pitanje – Što je bilo prije? Ili, koji je kalendar bio u uporabi u hrvatskoj Karlovačkoj arhiepiskopiji, sa sjedištem u nekad hrvatskom gradu Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1707. do 1920.?

Evo što smo pronašli:

Zemlje krune sv. Stjepana, kojima je tada pripadao veći dio Hrvatske prešle su na gregorijanski kalendar 1587.

Godine 1717. Austrijski car Karlo VI. koji je istodobno i hrvatski kralj Karlo III., objavio je povelju povodom doseljavanja pravoslavnih Grka iz Peloponeza u Istru. Povelja  govori da ti doseljenici ne smiju biti podređeni mitropolitima, koji su u Turskom carstvu nego moraju biti podložni CARSKOM MITROPOLITU. Rječ je o Karlovačkom arhiepiskopu, čije je sjedište u Sriemskim Karlovcima i koji nosi titulu Patrijarh Hrvatski (1.) i koji je tada bio nadređen svim pravoslavcima u Austrijskom carstvu.

Povelja kralja Karla VI. (III.) temelji se na tadašnjem zakonodavstvu Austrijskog carstva i Hrvatskog kraljevstva i propisuje kako pravoslavni doseljenici moraju koristiti grgurevski kalendar, koji je tada na snazi već 130 godina. Sadašnja SPC ponosi se time kako nikad nije koristila taj kalendar što je zapravo priznanje da doseljenici nisu bili Srbi niti su bili pripadnici neke srpske crkve, koje tada nije ni bilo.

Srpski povjesničari potvrđuju da je i kasnije, za vrijeme Marije Terezije hrvatska Karlovačka arhiepiskopija koristila gregorijanski kalendar. (2.)

U svibnju i lipnju 1923. godine u Carigradu je održan svepravoslavni sastanak koji je zaključio da se prihvaća ispravljeni julijanski kalendar koji zaostaje za astronomskom godinom samo 2,02 sekunde, odnosno točniji je grgurovskog za 23,98 sekunde.
Kako bi ispravili akumuliranu pogrješku u julijanskom kalendaru, odlučeno je da 1. listopad 1923. bude smatran 14. listopada 1923.
Odlučeno je da nepomični blagdani i dalje imaju iste nadnevke, koji su imali po starom stilu, ali po novom kalendaru. Na primjer Božić, koji je datiran 25. prosinca slavi se i dalje 25. prosinca, umjesto 7. siječnja kao do tad.

Sam Carigradski patrijarh Grigorij 1924. godine uveo je izpravljeni julijanski kalendar za nepomične blagdane, a privremeno /do koncila/, Pashu i ostale pomične blagdane slave po Aleksandrijskoj Paskaliji, koja se temelji na starom julijanskom kalendaru. U narednim godinama isto je učinila i većina pravoslavnih crkava.(3.)

Godine 1920 u Kraljevini SHS, država (ukazom prestolonasljednika A. Karađorđevića), suprotno crkvenim kanonima stvara Autocefalnu ujedinjenu srpsku pravoslavnu crkvu u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Hrvatska Karlovačka arhiepiskopija nikad nije donjela odluku, kakvu traže crkveni kanoni za pridruživanje novoj crkvi u Kraljevini SHS. Unatoč tomu baš ta crkva, koja je bila najveća i utjecajnija iz svih, koja je (suprotno crkvenim kanonima) ušla u novu crkvu postala je njezino središte. Zato i Beogradski arhiepiskop Dimitrije kad je bio (nekanonski) proglašen patrijarhom dodao je svojoj tituli i titulu Arhiepiskop Karlovački. Godine 1946. hrvatski komunisti daruju bratskoj socialističkoj republici Srbiji hrvatske gradove: Zemun, Petrovaradin i Srjemske Karlovce. Zato i nakon raspada SFRJ ti gradovi ostaju dio teritorija Srbije. Tako i po srbijanskoj tradiciji izmišljanja vlastite slavne povjesti nekadašna je hrvatska Karlovačka arhiepiskopija naknadno proglašena srpskom crkvom jer su sad Srijemski Karlovci u Srbiji. Karlovačka arhiepiskopija prije 1918. nije bila „srpska” jer to nije bilo moguće – ne djeluje na (tad nepostojećem) srpskom teritoriju, njeni vjernici nisu Srbi jer tada u Hrvatskom kraljevstvu Srba nema (4.), a i načelno u Austrijskom carstvu nije bilo moguće postojanje neke strane pravoslavne crkve.

Srbi su u tom vremenu podanici Osmanskog carstva u kojemu nije na snazi niti julijanski, niti gregorijanski nego islamski kalendar, čiji je početak 16. srpnja 622. (petak) kad se je prorok Mohamed odselio iz Meke u Medinu.

Dakle julijanski kalendar uveden je u crkvenoj uporabi u Hrvatskoj (Kraljevini SHS) godine 1920. Samo 22 godine kasnije NDH vraća na staro uvodeći ponovno  gregorijanski kalendar u skladu s hrvatskom tradicijom.

Sve pravoslavne crkve izračunavaju Uskrs i blagdane povezane s njim po julijanskom kalendaru na temelju Aleksandrijske paskalije. Tako postoji pojam „pravoslavni Uskrs” jer svi pravoslavci slave zajedno ali ne postoji „pravoslavni Božić” jer jedni ga  slave 25. prosinca, a drugi 7. sječnja. U slučaju da se nekad pojavi pojam „pravoslavni Božić” on bi označio baš 25. prosinca jer u crkvenim knjigama svih pravoslavnih crkava stoji da je Rođenje Hristovo 25 prosinca, samo ovisno o kalendaru, oni koji koriste ispravljeni julijanski kalendar, koji ima iste nadnevke kao i  gregorijanski, slave taj blagdan 25. prosinca, a oni, koje slave po julijanskom, slave 7. siječnja.

Oni, koji smatraju da je korištenje novog kalendara u pravoslavlju u stvari pokatoličavanje, moraju si najprije odgovoriti na pitanje „Je li Carigradski patrijarh zapravo katolik jer je prvi uveo takav kalendar?”

Pojam „srpska nova godina” je smišljen kako bi dodao vrjednost nekim „slavnim” Srbima, ali je ogromna glupost jer zapravo ništa ne potiče iz Srbije, pa niti julijanski kalendar.

U srpskoj tradiciji u stvari najbitnije mjesto zauzima Islamski кalendar, kojega su se Srbi bezprjekorno pridržavali više od 500 godina (neki od njih čak do 1913.). Tako i hrvatski državni vrh u svom plitkom pokušaju dodvoravanja nekim Srbima kad njih pozdravlja povodom „srpske nove godine”, mora pripaziti čestita li im nova 2019. ili možda 1397.

Mi hrvatski pravoslavci, koji smo godine 2013. obnovili HPC, slavimo Božić zajedno s drugim sestrinskim pravoslavnim crkvama Carigradskom patrijarhijom, Antiohijskom patrijarhijom, Aleksandrijskom patrijarhijom, Bugarskom patrijarhijom, Rumunjskom patrijarhijom na temelju hrvatske tradicije i u skladu s odlukom svepravoslavnog sastanka u Carigradu 1923.,  koristimo ispravljeni julijanski kalendar, koji ima iste nadnevke kao i gregorijanski kalendar.

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

IZVORI:

  1. Grujić, Radoslav (1931a). „Pećki patrijarsi i karlovački mitropoliti u 18 veku”. Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu. 4: 13—34, 224—240.)
  2. Isidora B. Točanac Radović, Reforma Srpske pravoslavne crkve u Habzburškoj monarhijiza vreme vladavine Marije Terezije i Josifa II(1740-1790), Beograd, 2014.
  3. Hrvatski arhiepiskop Aleksandar, Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će, Zagreb 2017., s. 37.
  4. Liljana Dobrovšak, Povijest nacionalnih i vjerskih zajednica u Hrvatskoj od 1868. do 1941 / The history of Ethnic and Religious Communities in Croatia from 1868 to 1941, Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti, Zagreb, 2014: s. 33

Bogojavljenje Gospodina našeg Isusa Krista

Hrvatska pravoslavna crkva održat će svečani vjerski obred za Bogojavljenje (Teofanija) i Vodokršće, u nedjelju 6. siječnja 2019. s početkom u 10,00 sati, u prostoru Kraljevske akademije na adresi Grič 2, 10000 Zagreb.

 

 

Tradicija većine pravoslavnih crkava nalaže da se posvećivanje vode održava na otvorenom u rijeci, jezeru ili moru. U takvim prilikama svećenik baca križ u vodu, a pri tom puno ljudi skače u vodu kako bi ga izronili. Ovom prilikom obred će ipak biti manje atraktivan, prilagođen uvjetima i ambijentu gdje će se održati. Voda posvećena povodom Vodokršća čuva se u crkvi cijelu godinu.

Hrvatska pravoslavna crkva poziva sve Hrvate pravoslavce (hrvatski pravoslavni etnos i demos) i sve prijatelje pravoslavlja da se slobodno pridruže održavanju obreda.