I VEČERNJI LIST PREPOZNAJE HPC

Oglasi

Sva najbolje u novoj 2018. godini želi vam HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA!

Svim svojim vjernicima i svim prijateljima pravoslavlja, svim Hrvatima, HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA želi puno uspjeha u vjeri, ljubavi, radu i izobrazbi!

Sv. Bazil Veliki (grč.: Μέγας Βασίλειος; Caesarea Mazaca, 329./30. – Caesarea Mazaca, 1. siječnja 379.)

Pravoslavne Crkve slave ga 1. siječnja.

Utemeljitelj je kršćanskog redovništva na istoku, čije su postavke o redovničkom životu bile temeljem i uzorom svim kasnijim velikanima koji su utemeljili kršćanske redove.

Spada među četiri najveća istočna otca.

 

BOŽIĆNA POSLANICA – 25. PROSINCA 2017.

„Hristos se rodio – slavite ga! Hristos dolazi iz nebesa – u susret mu pohitite! Hristos je na zemlji – obodrite se! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Narodi veselo mu zapjevajte, On se proslavio!”(iz Kanon blagdana)

Ljubljeni u Gospodinu, djeca Hrvatske pravoslavne crkve,

Spasitelj svijeta je rođen.Zato danas cijeli svemir slavi.Danas je dan duhovne radosti i klanjanja neshvatljivom otajstvu Utjelovljenja koja je, kako kaže apostol, doista “velika … jer se Bog pojavio u tijelu” (1. Timoteju 3:16).”Jer Bog tako ljubi svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da Onaj koji vjeruje u Njega ne bi propaо, nego da ima život vječni” (Ivan 3:16).

U manifestaciji ove ljubavi danas smo na poseban način pozvani da OPET obavjestimo državnu vlast Republike Hrvatske da nas ima između 17 000 i 140 000. Zakonodavstvo RH u principu jamči prava svih vjerskih zajednica ali Hrvati-pravoslavci nemaju crkve gdje bi mogli moliti, ne mogu dobivati ni dušebrižničku skrb u Hrvatskoj vojsci, policiji, u bolnicama, zatvorima… tako se ne može ispuniti dužnost našeg Spasitelja koji nam je u svojim zemaljskim danima savjetovao da ne zaboravimo ni stranca, niti gladnog, ni žednog, bolesnog ili zatvorenika (Mt. 25: 31-46).
Nas, vjernika Hrvatske pravoslavne crkve, koji smo druga po veličini vjerska zajednica u Hrvatskoj, Predsednica države i Predsednik vlade RH ne pozdravljaju povodom Božića, koji slavimo 25. prosinca isto kao i Carigradska patrijarhija, Aleksandrijska patrijarhija, Antiohijska patrijarhija, Bugarska patrijarhija, Rumunjska patrijarhija …
Nepoznata činjenica je da je u Domovinskom ratu na hrvatskoj strani sudjelovao 12 000 Hrvata pravoslavaca. Nije to iznimka jer su Hrvati-pravoslavci oduvjek bili dio hrvatskog naroda što dokazujemo u našoj knjizi „Hrvatska pravoslavna crkva – bila je, jest i bit će” jer  „Sve što je otkriveno, svjetlo rasvetljuje. Jer, plod je svjetla svaka dobrota, pravednost i istina! Živite kao djeca svjetla! Odlučujte se za ono što se Gospodinu sviđa!” (Ef. 5,8-13). Poznat je ogroman broj Hrvata pravoslavaca, koji su imali jak utjecaj na hrvatsku povjest, kulturu i znanost – Petar Preradović, August Harambašić, Svetozar Borojević, Josip Runjanin…Nikola Tesla.

 

Braćo i sestre,

Pozivamo vas, svu vjernu djecu Hrvatske pravoslavne crkve, u našoj Domovini i daleko od nje, koji kao i mi volite Hrvatsku, da zajedno s nama molite Boga da uskoro bude registrirana naša Hrvatska pravoslavna crkva, koja je jedina autokefalna crkva u Hrvatskoj jer je to paradigma hrvatskih nacionalnih interesa i jer je to na dobrobit hrvatskog naroda.

U noći Kristova rođenja, svi smo osobno pozvani na susret – ne samo u domovima nego i u vlastitim srdcima – Krist je Spasitelj. Jer samo naš osobni susret s Gospodinom može promijeniti živote svakoga od nas, kako bismo se kretali na putu prema našem vječnom životu koji nam je obećao. Samo iskustvo vjere u djelima čini nas istinskim Kristovim učenicima i sljedbenicima, djecom nebeskog Oca i stanovnicima Njegovog Carstva, koje je naša nebeska Domovina.

Blagoslov Rođenom u Betlehemu, Gospodin i Spasitelj neka je sa svima vama! Amen!
Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

HPC je paradigma hrvatskih nacionalnih interesa

Recenzija knjige Hrvatskog arhiepiskopa †Aleksandra „HPC – bila je, jest i bit će“

Recenzent: mr.sc. Ante Milinović, povjesničar, muzeolog i publicist

Pred nama je skromna po obimu ali po sadržaju vrlo vrijedna i važna knjiga o hrvatskim nacionalnim interesima na području religije, koja nedvojbeno zaslužuje pozitivnu recenziju i preporuku nakladniku i sponzorima da se tiska u potrebnoj nakladi, jer uvjerljivo dokazuje jednu od pet paradigmi hrvatske državnosti.

Te paradigme ili temeljni obrasci, izvorni uzorci ili nezaobilazni primjeri koji karakteriziraju svaku pa i hrvatsku državnost, zapravo su simboli i nositelji hrvatskih nacionalnih interesa. Takvi standardi su u povijesti kao i danas omogućavali pojmovne spoznaje i razlikovanja na kojima počiva određena nacionalna država, pa tako i naša suvremena i suverena Republika Hrvatska.

Poznato je da su ti temeljni simboli suverenosti svake moderne nezavisne države njen demokratski parlamentarni sustav, njezin teritorij s međunarodno priznatim granicama, njene obrambene vojne snage, njena vlastita moneta i njezin nacionalni moralno-religijski sustav.

Već nakon obnove Hrvatske Države 1990. godine sve njene političke stranke i institucije su lako postigle konsenzus oko prva četiri navedena simbola državnog suvereniteta, ali „zaslugom“ nekih političkih dvoličnjaka i smutljivaca do danas nije usklađeno pitanje petog simbola državnog suvereniteta o obliku i sadržaju njenog etičko religijskog sustava. Peta paradigma državnosti je zapravo postojanje crkve u rangu arhiepiskopije (ili viši), što je Katolička crkva ispravno riješila stvarajući čak 4 arhiepiskopije. Nije to stvar u pravoslavlju – u RH postoje pet eparhije(biskupije) srbijanske „crkve”, koje su iste kao i oni u Kruševcu ili Kragujevcu. Nije kriv poglavar srbijanske „crkve” kad ne priznaje hrvatsku državu, njemu je to Predsjednik hrvatske vlade Ivica Račan potvrdio potpisujući Ugovor od zajedničkog(?) interesa s nepostojećom pravnom osobom (SPC u Hrvatskoj).

Nema dvojbe da glavnu etičku pa i krivičnu odgovornost za tu sabotažu našeg državnog suvereniteta snose ostaci u cijeloj Europi nepovratno propalog ateističkog komunističkog režima i agresorska velikosrpska peta kolona, koje su uz pradjedovsku domicilnu katoličku HBK (Hrvatsku biskupsku konferenciju) nametnuli kao našu i tuđinsku srbijansku protuhrvatsku agresorsku SPC (Srpsku pravoslavnu crkvu), te uz pomoć ostale ekstremne ljevice i ateističkih anarhista trajno onemogućili obnovu naše domicilne HPC ili Hrvatske pravoslavne crkve.

Ta nova kineska totalitarna kontrareligijska „revolucija“ u našoj Domovini traje i danas, a o njoj sve govori njihov sotonski znak krvave petokrake, iako se oni lažno pozivaju na tobožnje ranije nepostojanje HPC i njezinu tobožnju fašističku politiku u Drugom svjetskom ratu.

Autor ove knjige je veliki poznavatelj naše i svjetske starije crkvene povijesti g. arhiepiskop HPC Aleksandar.

Zato je ova knjiga uvjerljivo dokazala da sramna „politika“ onemogućavanja obnove i normalnog rada HPC nije u interesu demokršćanske Hrvatske Države već u interesu bezbožničkih istočnih pa i „neoliberalnih“ zapadnih europskih zemalja, koje u našoj zemlji nalaze lihvarske žrtve svojih banaka i bezobzirno je koriste kao novi oblik kolonijalnog izvora dobro obrazovane a vrlo jeftine radne snage, koja je školovana o trošku našeg državnog proračuna a ne strane „elitne“ vladajuće klase.

Što se tiče domaće petokolonaške ljevice, SDP (kom)partije, koja je pravni, ideološki i imovinski nasljednik one propale Brozove zločinačke kompartijske terorističke organizacije, samo u prvim mjesecima poraća nakon završetka Drugog svjetskog rata zvjerski je pobila pola milijuna domoljubnih Hrvata, uključujući cjelokupni kler i gotovo sve vjernike Hrvatske pravoslavne crkve, na čelu s patrijarhom, svetim Germogenom. Ne zna se što se je zapravo dogodilo s njihovim ostatcima – je su li spaljeni ili trunu u još uvijek nepoznatih 700 masovnih grobnica?? To je bio i ostao njihov boljševički humanizam, etika i domoljublje…

Zbog toga njihovi i ostali ministri uprave u svim hrvatskim vladama, pod ucjenama tuđinske petokolonaške SPC, nisu htjeli ni čuti za registraciju HPC kao autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve, iako joj je taj certifikat (Tomos) još 2013. godine izdao Sveti Sinod Europske pravoslavne crkve u Parizu.

Sve te činjenice su više nego dovoljne da ovaj recenzent s punom odgovornošću podrži molbu gospodina Marka Franovića, velikog dobrotvora i nebrojeno puta dokazanog domoljuba iz hrvatske dijaspore u Australiji, da Hrvatska biskupska konferencija svojim autoritetom kod Vlade RH odlučno pomogne registraciju HPC.

Tako bi se konačno i odbacila teorija srpske pete kolone da RH nije suverena Hrvatska Država, već da je i dalje srbijanska jugo-regija, u kojoj čak i sa 17.000 hrvatskih pravoslavaca iz zadnjeg popisa stanovništva nasilno upravlja agresorska beogradska SPC, a ne kako slijedi po crkvenom kanonu autokefalna HPC.

U Zagrebu 26. ožujka 2017.

Mr.sc. Ante Milinović