Poziv na bogoslužja

HPC nastavlja s održavanjem redovitih bogoslužja u svojoj prostoriji na adresi: Grič 2, Zagreb.

Naredni termini su:

Subota, 27. travnja s početkom u 17,00 sati – večernje bogoslužje povodom Velike subote;

Nedjelja, 28. travnja s početkom u 9,00 sati – uskrsna jutarnja i liturgija sv. Ivana Zlatoustog povodom Uskrsnuća Gospodina našeg Isusa Hrista.

Oglasi

CVJETNICA

Hriste, nad svojim si prijateljem Lazarom prolio suze izrazivši tako suosjećanje, zatim si ga uskrisio iz groba. Ugledavši Tvoj dolazak, mnoštvo djece pohitalo Ti je u susret noseći grančice i kličući: Hosana! Blagoslovljen si, koji si došao spasiti svijet.

Slava Otcu i Sinu i Svetome Duhu sada i vazda i u vijeke vjekova.

Jednodušno se radujte, narodi! Danas je car anđela sjeo na magare i dolazi želeći križom pobijediti Sotonu. Zato djeca, mašući grančicama, pjevaju: Slava Pobjeditelju Tebi i Tvojem dolasku! Slava Tebi, Spasitelju Hriste! Slava Tebi, blagoslovljenomu i jedinom Bogu našemu!

U zemljama gdje ne rastu palme ili masline, koriste se vrbine grančice.

Bogoslužja na adresi: Grič 2, Zagreb:

subota, 20. travnja 2019. s početkom u 17,00 sati – Velika večernja;

nedjelja, 21. travnja s početkom u 9,00 sati – Liturgija sv. Ivana Zlatoustog uz posvećivanje grančice povodom Cvjetnice;

 

Poziv na redovita bogoslužja

 

HPC nastavlja s održavanjem redovitih bogoslužja u svojoj prostoriji na adresi: Grič 2, Zagreb.

Travanjski termini su:

Subota, 20. travnja 2019. s početkom u 17,00 sati – Velika večernja;

Nedjelja, 21. travnja s početkom u 9,00 sati – Liturgija sv. Ivana Zlatoustog uz posvećivanje grančice povodom Cvjetnice;

Subota, 27. travnja s početkom u 17,00 sati – večernje bogoslužje povodom Velike subote;

Nedjelja, 28. travnja s početkom u 9,00 sati – uskrsna jutarnja i liturgija sv. Ivana Zlatoustog povodom Uskrsnuća Gospodina našeg Isusa Hrista.

Prvi Uskrs obnovljene HPC 5. travnja 1942.

IZVJEŠĆE BUGARSKOG VELEPOSLANIKA J. MEČKAROVA PREDSJEDNIKU BUGARSKE VLADE PROF. BOGDANU FILOVU O USPOSTAVI HPC

 

 

Bugarsko carsko                                                                        Zagreb, 12. travnja 1942.
izaslanstvo
79 / T.A.
POVJERLJIVO

Ministre Premijeru,

 

Jedan od velikih događaja oko uskrsnih blagdana u Hrvatskoj bio je stvaranje neovisne Hrvatske pravoslavne crkve.
U više navrata u razgovorima s odgovornim osobama, a posebno sa ministrom Lorkovićem, obratio sam pozornost na to da je teško natjerati dva milijuna ljudi da odjednom promijene svoju vjeru, s kojom ih veže tradicija, način života i tako dalje i da prakticirani progon, nerazumljiv u današnjem vremenu, donosi novu žestinu u već bolno četničko pitanje u Bosni, gdje ponajviše žive pravoslavci.

Čini se da su sve te moje misli donesene i na samom vrhu države i već 2. travnja, na Veliki četvrtak, bio sam neočekivano pozvan kod Poglavnika koji mi je otvoreno rekao:
“Sada tražimo način usklađivanja s pravoslavljem.”.
Poglavniku su tad bili zanimljivi povijest i struktura naše crkve, raspitivao se o njenim glavnim organizacijskim temeljima, o odnosima s državom i slično i u mojoj izjavi, odgovorio sam prilično detaljno.
Poglavnik mi je zahvalio i već sljedeći dan – 3. travnja u novinama je izašao zakon o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve, koji glasi:

Čl. 1. Na teritoriju Nezavisne države Hrvatske utemeljuje se Hrvatska pravoslavna crkva, koja je nezavisna (autokefalna) .
Čl. 2. Struktura i djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve je uređeno zakonom, koji je odobren od strane Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske.
Čl. 3. Provedba ovog zakona nalaže se Ministarstvu pravosuđa i vjeroispovjesti.
Čl. 4. Ovaj zakon je na snazi od dana objave.

 

Nije suvišno napomenuti da je u svom drugom govoru na prvoj sjednici Državnog vijeća,  28. veljače ove godine, Poglavnik rekao da se u hrvatskoj državi ne smije dopustiti postojanje  crkve koja nije međunarodna / imajući u vidu Katoličku crkvu kao međunarodnu, ali i  pravoslavnu crkvu koju Hrvati povezuju sa srpstvom / ali u posljednjem trenutku on je pronašao upravo ovaj način – osnivanje mjesne pravoslavne crkve – za omekšavanje i liječenje zemaljske kuge koja se pojavila preko vjerskih progona i iskopala duboki ponor između dva velika dijela populacije.

Istovremeno objavljujući zakon, mediji su izvijestili da u pravoslavnoj crkvi u Zagrebu služit će se povodom Uskrsa. I stvarno, već na Veliku subotu, pravoslavna crkva u Zagrebu, koja je do sada bila zaključana (otvorana je samo dva puta – za potrebe našeg veleposlanstva – u povodu Uznesenja 3.X. i rođendan njegovog Veličanstva Cara, 30.І. ) bila otvorena i počeo je služiti svećenik Vaso Šurlan – iz Zemuna, čije se ime spominje već dan prije u novinama povodom objavljivanja zakona o uspostavi Hrvatske pravoslavne crkve. Na uskrsnoj službi prisustvovao sam ja kao i članovi izaslanstva. Crkva je bila puna vjernika. Uzbuđenje mnogima doseglo je takvu razinu da su započeli plakati. Sam svećenik, uzbuđen, održao je govor u kojem je napravio dosta aluzije, kao što je, na primjer, ovo za „odmetanje” od kršćanstva (odbijajući na ovaj način prisilni prijelaz iz pravoslavlja u katoličanstvo) progon koji je pretrpjelo Kristovo učenje (koji se odnosi na progon Pravoslavaca), ali izrazio je uvjerenje da ide na bolje. U „prijenosu” Šurlan jе spomenuo ime Poglavnika, drhtavo, molitvu za „državnog vođu Antu.”
Odmah nakon Uskrsa, 8. ovog mjeseca, Poglavnik je primio izaslanstvo nove Hrvatske  pravoslavne crkve i u razgovoru se, kako je najavljeno u priopćenju za medije, raspravljalo o provedbi navedenog Dekreta-zakona o organizaciji pravoslavne crkve u cijeloj zemlji i sl.

U vezi s tom organizacijom, svećenik Šurlan koji primarno djeluje kao načelnik zagrebačke pravoslavne parohije izdao je „obavijest” pravoslavnim svećenicima na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske da prijave svoje prebivalište, kako bi se mogao dogovoriti zajednički sastanak po crkvenim pitanjima.

U svakom slučaju, Zakon o uspostavi Hrvatske pravoslavne crkve ima dobar odjek. Objavljen na početku proljeća, kada se računa da će biti likvidirano četništvo – prije nego što šume olistaju – već daje neki dobar rezultat, a neki pobjegli u šume vraćaju se u svoja sela.
Dok na prvoj sjednici sabora, ministar Puk, ministar vjerskih poslova i vjeroispovjesti, rekao je da su Hrvatskoj prepoznate samo tri crkve – katolička, protestantska i muslimanska –  10. travnja, dan utemeljenja države, obilježen je božanskom službom u prisutnosti državnih uglednika osim u katoličkoj, protestantskoj crkvi i džamiji, također i u zagrebačkoj pravoslavnoj crkvi.
Unatoč nesavršenosti dekreta o osnivanju pravoslavne crkve u Hrvatskoj, međutim, ova mjera bi trebala se smatrati kao ozbiljan korak ka rješavanju bolnog pitanja vezana za vjerskih razlika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Učinkovitost ove mjere ovisit će o tome hoće li pravoslavna populacija pogledati s povjerenjem u nju. Kako osvojiti povjerenje pravoslavcima, s druge strane, će utjecati hoće li Vlada iskreno željeti provjesti svoje nove namjere ili će to ostati samo taktički manevar.
Prihvatite, molim vas, premijer-ministre, izraz moja odlična poštovanja prema Vama,

 

/ potpis / Jordan Mečkarov

 

Dokument iz Središnjeg državnog arhiva u Sofiji pronašao je i preveo s bugarskog jezika Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

SPC 1920. i HPC 1942.

Dana 17. lipnja 1920., ukazom prijestolonasljednika Aleksandra donesena je odluka o stvaranju Autokefalne ujedinjene srpske PRAVOSLAVNE CRKVE u Kraljevstvu Srba, HRVATA i Slovenaca. To da srbijanski parlament (skupština) nije potvrdio taj ukaz kako bi on postao zakonit, zapravo nije bitno jer po tadašnjem srbijanskom zakonodavstvu zapravo država stvara Crkvu[i], što je izravno kršenje Apostolskog pravila br. 30. Kazna za to je oduzimanje dostojanstva i izopćenje iz Crkve.

Srpska država je izravno stvorila ovu crkvu, a okrivljuje se Nezavisna država Hrvatska za to što je 22 godine kasnije uspostavila (zapravo obnovila) Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Razlika je u tome da NDH najprije donosi zakon, istodobno potvrđuje i Ustav (Statut) HPC i na temelju tog Ustava, u skladu sa zakonom, Crkva bira svog poglavara, a potom njegov izbor potvrđuje država. Kod Autokefalne ujedinjene srpske pravoslavne crkve u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca prvi ustav stupa na snagu punih 12 godina nakon njenog „osnivanja”, pa tako i nitko ne zna na koji način i na temelju čega je izabran patrijarh Dimitrije.

na slici: sv. partrijarh Germogen

Dana 19. veljače 1922., Carigradski patrijarh Meletij ІV. Metaksakis (1871—1935) potpisuje Tomos na temelju odluke Svetog Sinoda (protokol 1148.) o stvaranju nove Crkve uz dano obrazloženje za to – nastanak nove države, Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. U stvari taj Tomos samo potvrđuje autokefalnost nove Crkve. Niti Meletij, koji je dobio 1,5 mil. franaka nije se usudio priznati Srpsku patrijarhiju i izbor Dimitrija za patrijarha. Vrlo bitna činjenica je da Meletij potpisuje taj Tomos dok je u kazni oduzetog dostojanstva.

Zagrebačkom Mitropolitu Germogenu zamjeraju da je dao prisegu Bogu i Poglavniku, a još u prvih dana njemačke okupacije Sv. Sinod SPC daje prisegu Nijemcima – generalu Turneru. HPC-u zamjeraju da je Ustav HPC prepisan iz Ustava SPC ali uamjesto Kraljevina Jugoslavija stoji NDH, umjesto kralja – poglavnik, umjesto srpski – hrvatski. Pa to je u redu! Pa koga bi morali spominjati u Hrvatskoj, srbijanskog kralja ili možda generala Nedića?

Znamo da je Mitropolit Germogen na liturgiji na mjestu gdje se spominje svjetska vlast spominjao Pavelića. Nekome se to sada ne sviđa, ali Pavelić je tad bio poglavar države. [Kako je bilo u SSSR – tamo su slavili komunističke vlade (правительствующий сингклыт), a u Jugoslaviji – Tita!]

Kako je Srbija tad bila njemački protektorat, tako su poglavari SPC morali moliti za poglavara svog okupatora – Adolfa Hitlera, i usput za njegovog kvislinga u Srbiji generala Nedića! Oni zaboravljaju za koga su tad molili (Hitlera), a okrivljavaju Germogena što je molio za Pavelića. Ispada da je Hitler podređen Paveliću!!!

Kad je Srbija okupirana od nacista možemo pretpostaviti da su Srbi, koji su izvorni antifašisti prema današnjoj intgerpretaciji povijesti, ratovali protiv pravih fašista. No nije baš tako kad znamo da su srbijanski partizani i monarhistički četnici vrlo aktivni na teritoriju NDH, ali naravno ne u Srbiji. Zašto se antifašisti ne bore protiv fašista, nego protiv Hrvata?

Niti jedan od ozloglašenih ustaša nije djelovao na teritoriju Srbije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata NDH i Srbija nisu u ratu. Naprotiv, formalno one su saveznice i kao takve uspostavile su i diplomatske odnose. Poglavnik Nezavisne države Hrvatske Ante Pavelić i predsjednik Vlade nacionalnog spasa Srbije Milan Nedić surađivali su na temelju potpisanog ugovora o suradnji.[ii]

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

 

Hrvatski arhiepiskop †ALEKSANDAR, HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA Činjenice i kratka povjest, Zagreb, 2018.

[i] Колиненко Юлия, Сербская православная церковь в 1878–1920 гг.: национальная идеология и политическая практика,МПГУ, Москва, 2016

[ii] http://croative.net/konzulat-ndh-beogradu-istina-koja-jednako-pece-srpske-fasiste-hrvatske-antifasiste/

HRVATI PRAVOSLAVCI

Evo par zanimljivih podataka o pravoslavnim Hrvatima za koje neki navodno ugledni hrvatski povjesničari tvrde da ih danas više nema.

„Po popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 16.647 Hrvata pravoslavnih kršćana.”

„Na popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. godine 1 172 osobe su se izjasnile kao Hrvati pravoslavni kršćani.

Popis stanovništva u Crnoj Gori 2003. zabilježio je 107, a 2011. 90 Hrvata pravoslavnih kršćana.”

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pravoslavlje_u_Hrvata#cite_note-1

Sve to kaže članak Pravoslavlje u Hrvata na hrvatskoj Wikipediji, dakle samo nepismeni mogu tvrditi da nema Hrvata pravoslavaca a njih ima čak i u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Navedeni podatci su potpuno vjerodostojni i sastavni su dio popisa stanovništva tih država, provedenih u skladu s pravilima struke.

Čak SPC u članku pod naslovom: “Hrvati pravoslavne vjere”, potvrđuje da postoje!

http://orthodoxhr.blogspot.com/2017/06/hrvati-pravoslavne-vjere.html

Hrvatskim povjesničarima koji „stručno” pišu o hrvatskom pravoslavlju, preporučujemo da najzad skinu s glave jugoslavenske naočale s krivom dioptrijom i pokušaju svojim vlastitim očima pročitati izvorne dokumente kako bi došli do stvarne hrvatske povijesti.

Neupućenima dajemo na znanje da tzv. Jugoslavije više nema, a Hrvatska je država!

HRAVSTKI ARHIEPISKOP ALEKSANDAR