SPOMEN PODRUČJE JASENOVAC – JUGOSLAVENSKI OTOK NA HRVATSKOM KOPNU

Europska unija proglasila je 23. kolovoza Danom sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. Tim povodom je udruga Hrvatski domobran 26. kolovoza 2017. organizirala događanje pod naslovom: Pohod stazama hrvatskih mučenika 1941-1951. U prilogu objavljujemo skandaloznu odluku ravnatelja spomen područja Jasenovac kojom je zabranjen dolazak i obraćanje prisutnoj javnosti jedinog najavljenog govornika, hrvatskog znanstvenika Igora Vukića. Također, tom odlukom zabranjeno obavljanje pravoslavnog vjerskog obreda za ubijene i poginule na tom još uvijek znanstveno nedovoljno istraženom stratištu, koji bi obavio Hrvatski pravoslavni arhiepiskop Aleksandar. Obojica su hrvatski pravoslavci koji nemaju ništa sa SPC ili SNV.

Odbijenica JSUP-a:

„…nemojte imati ništa zajedničko s djelima tame, nego ih, naprotiv, otkrivajte! Jer, sramotno je čak govoriti o onome što oni potajno čine. Sve što je otkriveno, svetlo rasvetljuje. Jer, plod je svjetla svaka dobrota, pravednost i istina! Živite kao djeca svjetla! Odlučujte se za ono što se Gospodinu sviđa!” (Ef. 5,8-13)

Oglasi

VJEČNI SPOMEN NA POBIJENE MUČENIKE HPC

 

Ufamo se u milosrđe Tvoje i zazivamo tvoju vječnu pravednost, sadržanu u neizrecivoj tajni križa što ga je uzdigao Tvoj Božanski Sin.

U travnju 1941. u par dana nakon njemačkog napada nestaje Tamnica naroda nazivana Jugoslavija i za hrvatski narod 10. travnja 1941. stvorena je NDH.

U zemlji u kojoj je teško ratno stanje nastupa potreba za normalizacijom pravoslavnog crkvenog života. Tada laički predstavnici pučanstva P. Lazić, T. Vukadinović, D. Jakić i predstavnik crkve o. Vasilij Šurlan podastiru zahtjev ministarstvu pravde i bogoštovlja za registraciju, u skladu sa zakonima hrvatske države i kanonima Pravoslavne Crkve, u ime pravoslavne crkvene općine grada Zagreba.

Odlukom državnog poglavara od 3. travnja 1942. osnovana je samostalna Hrvatska pravoslavna crkva. Na čelo osnivačke komisije postavljen je Miloš Obrknežević, bivši pravni savjetnik Patrijarhije Ujedinjene SPC Kraljevstva SHS, a nakon toga  tajnik vladike Germogena.

U međuvremenu izaslanstvo Ministarstvo vanjskih poslova NDH, koje je bilo u posjeti u Carigradu dobilo je prethodnu suglasnost Carigradskog patrijarha za osnivanje nove crkve u novoj državi. Zapravo obnavljanje crkve u obnovljenoj državi (osnivanje samostalne države je vezano za stvaranje samostalne crkve-ap. pr. 34).

U svibnju l942. arhiepiskopa Germogena, koji se u tom času nalazio u manastiru Hopovo,  hrvatske vlasti zovu na sudjelovanje u prethodnim pregovorima o uspostavljanju Hrvatske Pravoslavne Crkve i njenog ustava. Tim povodom, u svom pismu mitropolitu Anastasiju (RPCZ), on je među ostalim napisao da ništa nekanonsko ne čini u odnosu na bratsku Srpsku Pravoslavnu Crkvu. U međuvremenu je arhiepiskop Germogen zatražio i dobio odobrenje od Ruskog patrijarha Sergija preko jednog ruskog arhimandrita, koji je tada bio u Beću. I tako on 29. svibnja l942. stiže u hrvatsku prijestolnicu, u Zagreb i tu sudjeluje u radu spomenutoga savjetovanja. Ovdje se susreće i s predstavnicima vjernika iz redova ovdašnje ruske kolonije. U tom času on doznaje u kakvom se teškom položaju našlo ovdašnje pravoslavlje te je i to pridonijelo njegovoj odluci u vezi s prihvaćanjem poglavarstva nad Hrvatskom Pravoslavnom Crkvom.

Tada je, kako ustvrđuje Obrknežević (“Razvitak pravoslavlja u Hrvatskoj”) koji je predvodio pregovore sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom, patrijarh Gavrilo Dožić dao svoju suglasnost arhiepiskopu Germogenu da stane na čelo Hrvatske Pravoslavne Crkve u dostojanstvu mitropolita, ali se i kategorički pritom usprotivio uspostavi patrijarhije rekavši da će se o tomu raspravljati po završetku rata. Vrativši se u manastir Hopovo, arhiepiskop Germogen prima vijest o suglasnosti patrijarha Gavrila i tek tada odlučuje prihvatiti  poziv hrvatskih vlasti da stane na čelo Hrvatske Pravoslavne crkve.

Trećega lipnja 1942. održano je službeno prihvaćanje ustava Hrvatske pravoslavne crkve, a petoga lipnja 1942. vladika Germogen biva imenovan za čelnika HPC u dostojanstvu mitropolita zagrebačkog  i cijele Hrvatske Pravoslavne Crkve.

U svom pismu patrijarhu Rumunjske Pravoslavne Crkve, presvetom Nikodimu, Vladika Germogen je napisao: “Voljom božjom moja skromnost je prizvana da stane na čelo HPC. U vremnu velikih kušnji, koje su se obrušile na čast svetoga pravoslavlja, meni je bilo suđeno napustiti tišinu manastirske osame, prihvatiti se ove dužnosti koju sada obnašam, latiti se kormila Pravoslavne Crkve i skupljati djecu njenu u jedno stado, po riječima njena osnivača Gospoda Isusa Krista, uspostavljati mir i blagostanje, ljubav i pravovjerje pravoslavlja u Hrvatskoj, gdje je vihor svjetskoga rata uskolebao i uzburkao pravoslavlje te proizveo rastrojstvo, obeščašćenje i potpuno bezumlje“.

HPC dobije priznanje i izravnu pomoć od Bugarske pravoslavne crkve i Rumunjske pravoslavne crkve. Katolička crkva isto priznaje HPC – široj javnosti je poznato da Zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac podupirao obnavljanje samostalne HPC.

Svojim dubokopravoslavnim duhom crkovnog bratoljublja vladika Germogen uspio je okupiti svećenstvo.  Za kratko vrijeme 70 osoba u crkvenoj službi prišlo je obnovljenjoj Crkvi, koja je u tom trenutku imala 55 stalnih i l9 privremenih općina. Mnogi od njih do l9l8. prebivali su unutar jurisdikcije Karlovačke Mitropolije (koja je bila kanonski priznata Hrvatska pravoslavna crkva), drugi su pripadali Carigradu. Očigledno, oni su proveli svoj izbor u l942., pobuđeni kršćanskim načelima – očuvanja pravoslavlja u pastve koja im je tada bila povjerena. Oni su pritom slijedili primjer vladike Germogena, smatrajući ga vjerodostojnim hijerarhom.

Vjerska tolerancija u kojoj uživaju vjernici u Njemačkoj i ostalim državama koji su pod utecajem Hitlera nestaje nakon što je Jugoslavija okupirana od Sovjetskog saveza.

Dne 8. svibnja 1945. Njemačka kapitulira i njeni saveznici smatraju da je to kraj II sv. rata u Europi. Vojska NDH  kreće prema Austriji da bi se predali 8.-oj britanskoj Armiji. Morali su to učiniti jer su znali da su Britanci podpisali Ženevsku konvenciju, a SSSR – ne. Kako u Zagrebu više nema vojske, tako u njega ulaze komunističke bande podređene J. B. Titu i započinju aristocid i genocid: masovno ubijanje „narodnih neprijatelja” i pljačkanje njihove imovine, naravno sve pod pokroviteljstvo SSSR-a i uz izravnu dozvolu maršala Tolbuhina, zapovjednika III Ukrajinskog fronta. Oni drugi antifašisti – Britanci, zanemaruju Ženevsku konvenciju i šalju razoružanu hrvatsku vojsku i ogroman broj civilnih izbeglica (ukupno 10 % hrvatskog naroda) natrag svom miljeniku Titu. Na ovaj način svi antifašisti (i komunistički i kapitalistički) zajednički sudjeljuju u ubijanju pola milijuna Hrvata (izvor: Aleksandar Ranković) nakon završetka rata, što je zapravo desetkovanje (decimacija) hrvatskog naroda.

Ulaskom partizana u Zagreb i uspostavom nove vlasti 9. svibnja 1945., HPC je faktički prestala djelovati, a patriarh Germogen je bio uhićen i pritvoren. Istraga nije trajala dugo, jer je već 29. Lipnja 1945. održano prvo (i zadnje) suđenje pred Vojnim sudom Komande grada Zagreba pod predsjedanjem kapetana Vlade Ranogajca, čije ime u Zagrebu i dan danas nosi jedna ulica.

Tada se sudilo na temelju Uredbe o vojnim sudovima, jer novi kazneni zakonik još nije postojao. Patriarh Germogen je bio proglašen „krivim“ jer je primio položaj, ime i naslov metropolita zagrebačkog i patrijarha tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, kako bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj.

Presuda koja se odnosi na osuđene zbog sudjelovanja s Hrvatskom pravoslavnom crkvom pokazuje da su novi komunistički vlastodršci posebnu pažnju posvećivali pravoslavnim svećenicima optužujući ih zbog kršenja Ustava Srpske pravoslavne crkve (kojoj nisu pripadali), a što predstavlja unutarcrkvenu pravnu regulativu, a ne može se odnositi na svjetovni, dapače vojni sud, koji kažnjava pravoslavne svećenike jer nisu povrijedili „zadanu vjernost“ državi ili narodu, već Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Niti u Ustavu SPC ne postoji smrtna kazna za bilo kojem prekršaju. Već sama činjenica da Vojni sud sudi tzv. “otpadnicima“ jedne Crkve, koji ostajući u istoj vjeroispovijesti stvaraju drugu crkvenu organizaciju iste vjere, pokazuje svu apsurdnost komunističkog pravnog sustava i sramežljivo, između redaka, pruža na uvid javnosti glavnu ideju koja stoji iza tog pokreta (služenje genocidnoj velikosrbijanskoj ideji na način na koji je to bilo moguće u zadatostima tog vremena i prostora), to više što nisu donijeti dokazi da su pojedini svećenici Hrvatske pravoslavne crkve osobno sudjelovali u zločinima, već se kao zločin proglašava samo postojanje crkvene organizacije HPC i svrstava ju načelno među zločinačke organizacije i tako osuđuje i one svećenike, koji prije nisu bili u SPC.

U noći s 29. na 30. lipnja 1945. ubijeni su Patrijarh Germogen, svo svećenstvo HPC i mnoštvo pravoslavnih vjernika. Patrijarh Germogen jedini je poglavar neke autokefalne crkve ubijen u Drugom svjetskom ratu, a HPC jedina je crkva u svjetskoj povijesti uništena na ovaj način – ubijanjem cijelog klera.

Moramo napomenuti da Vojni sud nije onaj, koji je stvarno djelovao u tadašnoj državi, nego pod tim imenom krije se privremeni, politički sud – tu sudci nisu pravnici pa i ne sude na temelju zakona, nego ispunjavaju političke naloge.

Ustav Republike Hrvatske, koji je trenutačno na snazi nikako ne bi mogao priznati navedene presude kao valjane sudske akte – toj jest presuda Vojnog suda Grada Zagreba od 29. lipnja 1945. u RH pravno NE POSTOJI!!! Još više kad znamo da je zakonodavstvo EU proglasilo komunističke režime zločinačkim i tako zapravo proglašava junacima sve one koji su se protiv njih borili!

Evo kao je patrijarh Germogen upozoravao o opasnosti koja svijetu prijeti od bezbožnog komunizma u Uskrsnoj poslanici (1945):

„Čuvajte se, djeco moja duhovna onih, koji vam se u sveštenoj odeždi obračaju umjesto sa križom – sa krvavim nožem i oružjem u rukama, jer oni ne ratuju za Hrista već za nečastivog, oni se trude da vas sablazne i da otruju duše vaše! Čuvajte se svih onih koji govore o slobodi pod crvenom zvjezdom, jer tamo slobodu nema, tamo je samo patnja i nesreća. U njihovom privremenom carstvu vlada samo jedna sloboda – huljenje na Boga Svedržitelja, Njegovog Uskrslog Sina i Duha Svetoga.”

Danas je Hrvata pravoslavaca dovoljno da ponovno postanu utjecajna društvena i vjerska skupina – druga po veličini vjerska zajednica, koja okuplja Hrvate pravoslavce. Svim pravoslavcima hrvatskog podrijetla, državljanstva i jezika upućujemo trajni poziv na povratak i trajno pridruživanje Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.

Naše današnje molitve upućene su kako svim Hrvatima pravoslavne vjere poginulim u Drugom svjetskom ratu i poraću, tako i svim pravoslavnim hrvatskim bojovnicima Domovinskog rata, poginulim za Hrvatsku.

Vječni im spomen!

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

JAZOVKA – SJEĆANJE NA ŽRTVE

SJEĆANJE NA ŽRTVE
JAZOVKA ‘Božjem sudu izručujemo žrtve komunističkih zločina’
Predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović na ovoj komemoraciji predstavljao je Andrija Hebrang, a došao je i Ivan Čelić iz HDZ-a kao izaslanik predsjednika sabora i vlade – Misom zadušnicom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u četvrtak se odala počast vojnicima i civilima koje su partizani ubili tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon njega i bacili u jamu Jazovka na Žumberku. Predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović na ovoj komemoraciji predstavljao je Andrija Hebrang, a došao je i Ivan Čelić iz HDZ-a kao izaslanik predsjednika sabora i vlade. Prisutni su bili i Željko Glasnović i Zlatko Hasanbegović. Događaj organizira udruga Hrvatski obredni zdrug Jazovka.
Obred mise zadušnice vodio je monsinjor Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, koji je tom prilikom kazao: “Božjem sudu izručujemo žrtve komunističkih zločina. Ne sjećamo se samo žrtava, nego i zločinaca. Zastrašuje tolika količina mržnje, koja je čak i nakon rata ubijala ljude i bacala ih u jamu. Za tu jamu su znali domaći ljudi, to potvrđuje da nam najveća zla nisu napravili stranci, nego naši ljudi, susjedi i lažni prijatelji. Tko prikriva zločin, i sam ima udjela u njemu”, donosi RTL.
“Čvrsto se nadamo da će komisija za suočavanje s prošlosću imati volje, hrabrosti i odlučnosti otkriti istinu, kakva god bila, i da idemo dalje sa životom. Potičemo institucije nase države da maknu pečat laži i otkriju istinu. Oslobodimo se tereta i lanaca prošlosti. Danas je na nama odgovornost, kosti poginulih u jami i naših branitelja nas na to obvezuju. Pogled usmjerimo ka budućnosti”, dodao je. Autor: mpd
—————–
Spomen pohod Jazovka 2017.
—————–
SPOMEN-POHOD JAZOVKA: Želimo da poruka sjećanja i suočavanja s prošlošću u nas zaživi kao europska vrednota
U sjećanje na razoružane hrvatske vojnike, ranjenike i civile koje je Titov komunistički režim bez suđenja smaknuo i bacio u jamu Jazovku kod Sošica na Žumberku, danas je pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović održan tradicionalni spomen-pohod na mjesto toga masovnog stratišta.
Dr. Ivan Ćelić – izaslanik predsjednika Vlade i HDZ-a
Pohod je, kao i svake godine, započeo u 10 sati obrednom povorkom iz Sošica prema Jazovki – u kojoj su kročile tisuće hrvatskih ljudi iz svih krajeva Lijepe Naše i BiH te iz iseljeništva – a svetu misu zadušnicu za žrtve totalitarnoga komunističkog režima kod samog je gubilišta vodio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački. Kao izaslanik predsjednika Vlade RH i HDZ-a te predsjednika Hrvatskog sabora, u znak sjećanja na žrtve Jazovke i svih poslijeratnih partizanskih zločina vijenac je položio i svijeću zapalio naš saborski zastupnik (i tajnik Gradskog odbora HDZ-a Zagreba) dr. Ivan Ćelić.
Općecivilizacijska osuda svih totalitarnih sustava
U izjavi za hdz.hr istaknuo je da se Hrvatska treba odgovorno suočiti s prošlošću, kao što su to već učinile mnoge zemlje srednje i istočne Europe nakon pada Berlinskog zida: – Kako HDZ redovito naglašava, naše društvo još uvijek stoji pred izazovom da budućnost nedvosmisleno gradi u skladu s europskom i općecivilizacijskom osudom svih totalitarnih i nedemokratskih sustava koji su i u Hrvatskoj prouzročili masovne progone i likvidacije političkih neistomišljenika. Želimo da poruka sjećanja i suočavanja s prošlošću u nas zaživi kao europska vrijednost. Sve žrtve, nažalost, još nisu dobile zadovoljštinu – pri čemu ih ne smijemo dijeliti na „naše“ i „vaše“. Kao što se, također, ne smije relativizirati nijedan zločin, tko god da ga je počinio. Istina je jedini put da – poštujući univerzalne humanističke vrijednosti – zatvorimo stranice povijesti i naše društvo oslobodimo suvišnih društvenih podjela.
Na nama je čuvati spomen na svaku žrtvu
Prema dosad utvrđenim činjenicama, u istraženom dijelu jame Jazovke nalazi se 476 posmrtnih ostataka. Ondje su ubijani i u jamu bacani zarobljeni i razoružani hrvatski vojnici tijekom Drugoga svjetskog rata te civili koji u poraću „nisu odgovarali“ komunističkom režimu. Među pobijenima su i medicinsko osoblje i časne sestre te ranjenici koji su se liječili u zagrebačkim bolnicama. Jama Jazovka tek je jedno od mnogobrojnih stratišta, mjesta stravičnih zločina Titova totalitarnog režima.
„Nevino ubijeni na ovome mjestu, ubijeni ljudi bez mogućnosti iznošenja svoje riječi i svjedočanstva, zavređuju naše poštovanje i postavljaju pitanja našoj suvremenosti. Na nama je čuvati spomen na svaku žrtvu, osobito obescijenjenu i poniženu… Oni koji spoznaju svoju smrtnost, svoju stvorenost i koji vjeruju u Kristovo uskrsnuće, ne umiru. Njihove živote ne prekriva tama, niti se zločin može pokopati u dubinu zemlje.“ (Kardinal Josip Bozanić, na stratištu „Jazovka“, 16. lipnja 2011.)
Preuzeto od Canadian Croatian Congress

Knjiga

Poštovani i dragi naši pravoslavci, prijatelji i simpatizeri pravoslavlja, članovi naše FB stranice, pratitelji i čitatelji našeg web-a, izvješćujemo vas da najnoviju knjigu Hrvatskog arhiepiskopa †Aleksandra, pod naslovom: “HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA, BILA JE, JEST  I BIT ĆE”, možete nabaviti na štandovima udruge DOBRA KNJIGA, do kraja lipnja u Zagrebu na Trgu kralja Tomislava, preko puta Željezničkog kolodvora, a tijekom srpnja i kolovoza također na štandu DOBRE KNJIGE u Šibeniku i Novom Vinodolskom.

Također, knjigu možete naručiti i preko web trgovine udruge Dobra knjiga:

http://dobraknjiga.hr/knjiga/index.php?route=product/product&product_id=588