NEOBIČNI KRITERIJI SVETOSTI

Ovaj tekst dajemo kao uvod ponovnoj objavi jednog našeg starijeg teksta o Nikopoljskoj bitci i općenito o srpskoj suradnji s Turcima na širenju Islama po Jugozapadnoj Europi i Balkanu.

Danas svi znaju tko je bio Knez Lazar Hrebljanović, hrvatsko-ugarski vazal koji je junački poginuo na hrvatskoj strani u borbi portiv Turaka na Kosovu polju 1389., i to u izravnom srazu sa srbijanskim snagama koje su se borile na turskoj strani i doživjele potpuni debakl.

S druge strane, potrebno je upoznati i njegvog sina, srbijanskog despota Stefana Lazarevića, koji se pak junački borio na strani osmanlija i disciplinirano sudjelovao kao muslimanski vazal u bitkama protiv kršćanske Europe na strani sultana Bajazida I. U Vlaškoj se 1395. godine borio na strani Turaka u bitci na Rovinama, gdje je osmanlijska vojnica pretrpjela od rumunjskog vojvode Mirčea Starijeg velike gubitke. Jedna od prijelomnih bitaka između združenih kršćanskih snaga i osmanlija zbila se 1396. godine kod Nikopolja. Srpska teška konjica koju je vodio Stefan Lazarević, 19-godišnji sin “Cara Lazara” pokazala se je ključnom za pobjedu muslimana nad snagama kršćanskog saveza Žigmunda Luksemburškog.

Stevan Lazarević, freska iz crkve manastira Resava (Manasije), 1418. godine

Zbog svoje ključne potpore osmanskim snagama u osvajanju Balkana i širenju Islama na jugoistočnu Europu i Balkan, od Turaka je kao nagradu za svoj trud dobijao posjede drugih kršćanskih srbijanskih plemića koji su pružali Turcima otpor, ponajviše posjede Vuka Brankovića.  Godine 1398. na čelu turske vojske predvodio je pohod na Bosnu i stigao do Glasinca.

Tek nakon bitke kod Angore 1402. godine kada su Tatari porazili združene tursku i srpsku vojsku, i smrti sultana Bajazida I., Stefan Lazarević okrenuo se europskim državama i postao hrvatsko-ugarski vazal poput njegovog otca. Žigmund Luksemburški mu je predao na upravu hrvatsku Mačvu i Srebrenicu te razrušenu Beogradsku tvrđavu koju je on obnovio i proglasio prijestolnicom.

Beograd je imao više povijesnih naziva ovisno o tomu tko je imao utvrdu pod nadzorom, pa je tako rimski naziv Singidunum, bugarski Belgrad, mađarski naziv je Nandorfehervar, hrvatski Biograd (na Dunavu), a turski – Dar Al Jihad (Vrata rata). Na kraju je ipak opstao bugarski naziv kao međunarodni, u lokalnoj srbijanskoj inačici Beograd, kao spomen na istočnu, najkrvaviju granicu Hrvatskog kraljevstva i zapadnu granicu Bugarskog carstva.

Nakon bitke kod Angore, Stevan Lazarević pokrenuo je dinastičke borbe protiv Brankovića. Također je vojno sudjelovao i u turskim dinastičkim borbama.

Pravoslavna crkva Srbije kanonizirala ga je 500 godina nakon njegove smrti i slavi ga 1. kolovoza (po novom kalendaru) kao svetog Stefana despota Srpskog.

I za kraj, njegovog otca je nakon svoje junačke pogibije pod hrvatskim zapovjedništvom u bitci na Kosovu polju, a protiv vojnog prodora Turaka i islama na kršćansku Europu, ta ista crkva proglasila je svetim “carem” Lazarom.

Otac i sin, jedan časni ratnik i mučenik na strani kršćanske Europe, drugi bijesni ratnik na strani Turaka i Islama, oba su proglašeni srbskim svetcima. Kriterij proglašavanja svetcima u crkvi Srbije na prvi pogled je nejasan, ali ako se shvati činjenica da se crkva Srbije temelji na herezi etnofiletizma, onda sve postaje jasnije i prostomu puku.

2 misli o “NEOBIČNI KRITERIJI SVETOSTI

  1. Znaci da srbi nikada nisu bili pravi krscani, nego samo sa onima koji bi osvajali i onda bi se priklonili njima a to rade i danas Znaci da su prokleti po Bogu i tako ce su i nestati sa svojim sluganskim ponasanjem i dodvaranjem agresorima kao sto su i oni smai Cudno da je Hrvatska u velikoj vecini krscanska zemlja a sluzi nekrstima laznim krscanima srbima vec jedno stoljece ,i nece da nam povrate nasu HPC sto su je prepustili srbendam nekrstima , laznim krscanima a nasi Hrvatski Pravoslavci su od postanka bili lojalni drzavljani Hrvatske docim ovi nekrsti srbi nas razaraju i ubijaju na nasoj zemlji vec jedno stoljece , Kada ce mo mi Hrvati dobiti domoljube vladare kao sto smo imali 1941 , a srusise nam mladu drzavu saveznici u Jalti i ponovo nam oduzeswe nasu HPC proglasise je ponovo srbskom Stramota da neznamo sami vladati svojom drzavom di bi vladali Bog i Hrvatski vladari bez razlike vjerskih opredjeljenja ali samo kao domoljubi Hrvati.

    Sviđa mi se

  2. U pravom poviest je bizantski car Heraklije I. (grč. Ἡραϰλεῖος, Hērakleῖos, bizantski car 610. – 641. iz Heraklijeva dinastija od 610. do 717. god. Rodjen u Kapadociji, 575. i umro u Carigradu na dan 11. veljače 641.) pozvao Hrvate (7. stoljeća) u Dalmaciju kako bi se borili protiv Avara i ne Srba.
    Od 7. stoljeća do 25.05.1453, kad je Carigrad i Bizantskim Carstvo pala u ruke Osmanlija, bila Hrvatska cielo vrieme uz Bizantskom Carstvo i ne Srbija.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s