ISPRAVAK NEISTINA U PRIOPĆENJU MITROPOLITA SPC, NA DIREKTNO.HR

Kako nakon Jutarnjeg lista i Deutsche Welle, ni uredništvo portala Direktno.hr nema hrabrosti objaviti ispravak njihovog članka koji je pun neistina i srbijanskih interpretacija povijesti, mi  ćemo taj ispravak objaviti ovdje.

***

Portal direktno.hr objavio je 6. siječnja 2017. na poveznici: http://direktno.hr/en/2014/domovina/72657/Hrvatska-pravoslavna-crkva-ne-postoji-ona-je-imala-jednu-ulogu-u-NDH.htm članak prikrivenog autora (kodnog imena: js/h) pod naslovom: „Hrvatska pravoslavna crkva ne postoji, ona je imala jednu ulogu u NDH“, koji sadrži priopćenje mitropolita SPC Porfirija, u kojem je izneseno niz dezinformacija.

1.       citat priopćenja: “Takva grupacija je, poznato je, postojala samo u fašističkoj NDH,… “

Sažeto ćemo iznijeti činjenice i okolnosti kojima pobijamo navode.

U priopćenju se javno tvrdi da HPC ne postoji i da je postojala samo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Iznošenjem takve lažne tvrdnje, nanosi se izravna šteta pravoslavcima i pravoslavlju u Hrvatskoj.

HPC prvi put osnovana u 17. stoljeću od hrvatsko-ugarskog katoličkog kralja Leopolda pod imenom Karlovačka arhiepiskopija. Bila je nadležna za pravoslavne Hrvate na teritoriju Hrvatskog kraljevstva i naknadno je priznata od Carigradske patrijarhije.

HPC (Karlovačku arhiepiskopiju) srbski kralj ukida 1922., kad za 1,5 mil tadašnjih Franaka kupuje Tomos od tadašnjeg Carigradskog patrijarha Meletija IV (poznatog masona i tad u statusu oduzetog crkvenog dostojanstva) i tako ujedinjuje HPC (Karlovačku arhiepiskopiju), Crnogorsku PC i Srbsku crkvu (Beogradsku arhiepiskopiju, nadležnu za teritorij Smederevačkog sandžaka) u „Ujedinjenu autokefalnu SPC Kraljevstva SHS“. Tako se prvi put „ujedinjuje“ i imovina HPC sa imovinom stranih Crkvi. Razlog koji se za to navodi je stvaranje nove države.

Ratna HPC obnovljena je uz dopuštenje Ujedinjene SPC Kraljevstva SHS i Carigradske patrijarhije, a potom ju priznaje Rumunjska PC. HPC cijelo vrijeme živo surađuje s Bugarskim egzarhatom (danas BPC) i Grčkom PC na školovanju svećenstva. Šire priznanje bilo je neprovedivo zbog stanja svjetskog rata.

Zanimljivo je da danas, kad je država imenom Jugoslavija drugi put u krvi raspala na nekoliko što novih, što obnovljenih država (djelom i zbog djelovanja te tzv. „SPC“), taj razlog (stvaranje novih država), više nije razlog za stavaranje novih (ili obnovu negdašnjih) Crkvi.

Toj istoj SPC komunisti su 1945. (opet) darovali svu imovinu HPC (kojoj su usput mučki pobili sav kler i mnoštvo vjernika), a drugi put su joj svu imovinu opet darovali 2002., smiješnim školskim primjerom ništetnog ugovora pravnika Račana.

Detaljnije o povijesti hrvatskog pravoslavlja, možete pročitati na poveznici: https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2016/03/25/pravoslavlje-u-hrvatskoj/

2.       citat priopćenja: “…isključivo problem države u Hrvatskoj….”

Zbog čega bi pravoslavci bili problem u Hrvatskoj? Hrvati pravoslavci tu su autohtona vjerska manjina. Ima ih u hrvatskoj povijesti, sadašnjosti, braniteljskom registru i  popisu Državnog zavoda za statistiku, a bit će ih i u budućnosti. Problem su upravo oni koji hrvatsku pravoslavnu vjersku manjinu na priznaju, uskraćuju joj ili joj čak uzurpiraju vjerska manjinska prava, s ciljem da se taj izrazito žilavi dio hrvatskog naroda u podpunosti zatre. Nu, ne će uspjeti u tom zloćudnom naumu.

3.     citat priopćenja: ” …služila isključivo ostvarivanju genocidnog programa prema srpskom narodu.”.

Kler ratne HPC služio je i pružao, usprkos svim ratnim opasnostima i stradanjima, vjerske usluge pravoslavcima (vjenčanja, krštenja, etc.) i obavljao je liturgije i bogoslužja. Nadalje, propovijedao je mir i pozivao zaraćene strane kao i cjelokupno pučanstvo na mir u doba velerata, kako bi se izbjegle ljudske žrtve. Veliki je to genocidni program. Sv. Patrijarh Germogen jedini je poglavar neke autokefalne crkve ubijen po završetku Drugog svjetskog rata. Uz njega su cjelokupni kler HPC i mnoštvo vjernika osuđeni na temelju nepostojećeg zakonodavstva (zbog tzv. „pokušaja razbijanja jedinstva srpskog naroda u Hrvatskoj”). Nakon takvog uništavanja HPC (nepoznatog u svjetskoj povjesti) u Hrvatsku dolaze svećenici SPC – iste one Crkve, čiji su poglavari (i današnji njihovi svetci – Sv. Nikolaj Velimirović) slavili Hitlera kao novog Sv. Savu. HPC je “zlokobno udruženje” jer poziva na mir, a SPC je antifašistička jer je slavila Hitlera u Nedićevoj Srbiji, prvoj i vjerojatno jedinoj na svijetu službeno proglašenoj judenfrei državi s najvećim genocidnim logorskim kompleksom u širem okružju (poznati beogradski logori).

Smeta li SPC-u kršćanstvo, pravoslavlje, hrvatski predznak toga ili to što su autohtoni hrvatski pravoslavci razvlašćena vjerska manjina čiju imovinu neštedimice raubaju strane sekte, možemo samo nagađati. Ali ne ćemo. Vjerojatno je sve navedeno u pitanju.

 I na kraju, naš komentar na sve to jest sljedeći citat: „Svoju povijest pisat ćemo mi“ (B. Matković).

†Aleksandar, arhiepiskop HPC

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s