Bartul Kašić, jezikoslovac i hrvatski prosvjetitelj

Na današnji nadnevak, 28. prosinca 1650. preminuo je isusovac Bartul Kašić (Bartholomaeus Cassius), jezikoslovac i hrvatski prosvjetitelj.

Rođen je na otoku Pagu 15. kolovoza 1575. Školovao se na katoličkom Hrvatskom kolegiju (Collegio Illyrico di Loreto) u Loretu kod Ancone, namijenjenom školovanju budućih hrvatskih klerika.

Kao darovita i marljiva učenika poslali su ga 1593. na daljnje školovanje u Rim gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu. Još kao rimski student počeo je poučavati hrvatski jezik na rimskoj Hrvatskoj akademiji (Academia linguae Illyricae), za koju je 1604. napisao svoje poznato djelo pod naslovom Institutiones linguae lllyricae, kako bi budući isusovački misionari mogli lakše naučiti jezik hrvatskog puka koji im je dodijeljen na skrb. Bila je to prva gramatika hrvatskoga književnoga jezika i njom je položen temelj hrvatskoj gramatičkoj tradiciji.

Papa Urban VIII. je poslije model ove akademije obvezao za mnoga sveučilišta dekretom od 16. listopada 1623. kojim je obvezu učenja hrvatskog jezika unio u nastavni program za cijelu Europu, poimence navevši ova sveučilišta: Bolognu, Padovu, Beč, Ingolstadt, Köln, Louvaine, Pariz, Toulouse, Valenciju, Salamancu i Alcalu de Henares kod Madrida.

Godine  1599. sastavio hrvatsko-talijanski rječnik čiji se rukopis od 18. st. čuva u Dubrovniku. To je jedan od triju rječnika koje je on sastavio. Drugi rječnik čuva se u Perugi, a treći u Oxfordu.

Već oko 1600. sastavio je konverzacijski priručnik (Libretto di frasi) i hrvatsko-talijanski rječnik (Razlika skladanja slovinska).

Kašić je za svećenika zaređen 1606. Nakon toga bio je ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu za hrvatske hodočasnike.[1]

Od 1609. do 1612. godine, boravio je u Dubrovniku i 1612./13. prerušen u trgovca bio je u pučkom misijskom pohodu gdje je posjećivao zapuštene katoličke zajednice po Bosni, istočnoj Slavoniji i Turskoj (Smederevački sandžak).

Za hrvatsku je mariologiju vrijedan je jer je napisao prva dva tiskana životopisa Blažene Djevice Marije na hrvatskom jeziku, nekoliko refleksija o BDM te tako spada među pisce utemeljtelje hrvatske tiskane marijanske literature i velike širitelje štovanja Blažene Djevice Marije u Hrvata.[1]

Nakon toga vraća se u Rim u kojemu ostaje do kraja života.

Godine 1622. Kašić je na hrvatski jezik počeo prevoditi Novi zavjet i to na dubrovačku štokavštinu, a 1625. godine dobio je nalog da prevede cijelu Bibliju. Godine 1633. kompletan prijevod predan je u Rim kako bi dobio odobrenje za tisak, ali su tada nastupile poteškoće jer su neki »našijenci« bili protiv prijevoda na hrvatski jezik. Na koncu, prijevod je zabranjen (»non est expediens ut imprimatur«). S obzirom na činjenicu da su prijevodi Svetoga pisma na narodni jezik u mnogih naroda imali upravo prevratnu ulogu u usmjeravanju jezične standardizacije, zabrana Kašićeva prijevoda Biblije nanijela je veliku štetu kasnijemu razvoju hrvatskoga književnog jezika. Po sačuvanim rukopisima i uz izcrpne stručne komentare taj je prijevod objavljen tek 2000. Iako taj prijevod nije ranije bio tiskan, ne znači da je bio nedostupan zaineresiranima.

Više od dva stoljeća kasnije, Vuk Stefanović Karadžić najvjerojatnije je koristio upravo Kašićev prijevod Novog zavjeta za svoj prijevod Novog zavjeta s hrvatskog na slavosrbski jezik, odnosno u ono doba njegovu autorsku viziju budućeg, hrvatskim jezikom oplemenjenog, tad primitivnog srbskog jezika. Taj prijevod i cijeli pokušaj kultiviranja tad je odbačen od srbske inteligencije, zbog straha od približavanja srbskog jezika hrvatskom jezičnom standardu i pravopisu, a time i cjelokupnoj zapadnoj kršćanskoj civilizaciji.

Najizdavanije Kašićevo djelo je Ritual rimski koji je do 1929. bio u uporabi u svim hrvatskim biskupijama i nadbiskupijama. Tako je taj prvi prijevod obrednika na jedan živi jezik snažno doprinio afirmaciji hrvatskoga književnoga jezika.

Na hrvatski je oko 1641. godine u Rimu priredio djelo Tome Kempenca Piismo od nasledovanya Gospodinna nasscega Yesussa.

Povijesno je zanimljivo Kašićevo »bosanstvo«, jer iako rodom čakavac s otoka Paga, odlučio se za »općeni jezik« (lingua communis) oblika štokavske ikavice (iako je Bibliju preveo na dubrovačku štokavsku ijekavicu), kojim je i govorio najveći dio hrvatskoga naroda. Taj štokavski ikavski idiom Kašić zove »naški« ili »bosanski« (dok je za ijekavicu rabio nazivak »dubrovački«, a za čakavštinu »dalmatinski«).

Možemo razmotriti sljedeće brojke: najugledniji prijevod Biblije na engleski jezik, verzija kralja Jakova ili autorizirana verzija (King James version), koja je snažno utjecala na oblik engleskoga jezika, objavljena je 1611., dakle svega dva desetljeća prije Kašićeva prijevoda. Ta riznica engleskoga jezika ima 12.143 različitih riječi (izvorno, Biblija broji 8.674 različitih hebrejskih, te 5.624 grčkih riječi). No, Kašićev prijevod (koji nije sačuvan u cijelosti, jer nedostaju dijelovi Staroga zavjeta) broji oko 20.000 različitih riječi, što je više od engleske autorizirane verzije, kao i od izvornika. Sve to govori o jezičnoj invenciji i tvorbenoj bujnosti otca hrvatskoga jezikoslovlja.

Iako je jezik Bartola Kašića očigledno i jedinstveno hrvatski, jer se u takvom obliku ne javlja kod drugih južnoslavenskih naroda, nije bila rijetkost da su mu u srpskim filološkim krugovima osporavali hrvatstvo jer svoj jezik nije izrijekom nazvao hrvatskim, a neki su ga srpski filolozi čak otvoreno svojatali. Činjenica je da Kašić nije nigdje izričito nazivao svoj jezik hrvatskim, nego ga je zvao lingua illyrica ili jezik slovinski, bosanski, dalmatinski ili dubrovački (pretpostavlja se da se je u to zapleo iako su Hrvati njegova doba jezik nazivali arvackim, zato što se bojao mletačkih vlastiju te zbog nekih drugih utjecaja). No dovoljno je bilo pogledati njegovo gramatičarsko djelo Institutiones linguae Illyricae gdje među pridjevima kojima se označava nacionalnost stoji “Slovinski=Illyricus”, a u njegovom rječniku stoji “Harvacchi=Sclavono, Harvatski=Sclavone, Harvat=Croato”, čime se vidi da su za njega sve to istoznačnice.

Premda nije pisao lijepu književnost i unatoč činjenici da mu glavno djelo (prijevod Svetoga pisma) nije objavljeno, pisac prve gramatike hrvatskoga jezika pripada najznačanijim Hrvatima od pera u cijeloj hrvatskoj povijesti.

 

 

Oglasi

One thought on “Bartul Kašić, jezikoslovac i hrvatski prosvjetitelj

  1. Bartol Kašić je latinizirao hrvatsku gramatiku i to nije prva hrvatska gramatika. Hrvatska prva gramatika je sačuvana na Baščanskoj ploči, a njezina gramatika je sanskritska jer je imala samo 4 padeža: genitiv, dativ, akuzativ i lokativ.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s