Panihida za hrvatske pravoslavce poginule za Hrvatsku tijekom Domovinskog rata

U nedjelju 6. ožujka 2016., na Sv. 42 mučenika iz Amoreje, na Mirogojskom groblju Njegovo Visokopreosveštenstvo Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar održao je prvu panihidu za pravoslavce poginule u obrani Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Zbog nedostatka bogoslužnog prostora panihida je održana na otvorenom, kod groba Petra Preradovića, uz sudjelovanje brojnih vjernika i općenito domoljubnih Hrvata. Nazočili su predstavnici najvažnijih braniteljskih udruga kao i nekoliko saborskih zastupnika te su također bili prisutni i predstavnici nekoliko političkih stranaka i domoljubnih udruga.

“U blaženom usnuću vječni pokoj podaj Gospode usnulim slugama svojim:

1.       Nikola Bogojević-Vukovar-1991.(HOS);
2.       Radomir Obradović-Bosanski brod-1992.(HOS);
3.       Dino Simić-Jasenovac 1991.(HOS);
4.       Zoran Radojković-Vinkovci-1991.(HOS);
5.       Mihajlo Cvijanović-Dubrovnik-1992.(HOS);
6.       Rajko Jovanović-pripadnik 113 šibenske brigade(svećenik SPC zabranio
ukop sa vojnim počastima 2009.);
7.       Vojislav Beader–pripadnik 113 šibenske brigade(svećenik SPC zabranio
ukop sa vojnim počastima 2014.);
8.       Stojan Marinov;
9.       Stevan Milić iz Nove Varoši kod Okučana, sudjelovao u akcijama s generalom Antom Gotovinom, umro 1993.;
10.     Aleksandar Radojević- teško nastradao kod Vukovara 1991., počinio samoubojstvo 2003.

11. Jovan Sredojević, hrvatski obavještajac, (Zadar 1948.- ubijen od pripadnika SDB-a 1992. u Banji pored Slanog)

12. Goran Gojković, ubijen od četnika u Banji pored Slanog (ostali podatci za sad nepoznati)

13. peteročlana obitelj Rakić (supružnici Luja i Mane, djeca Dragan, Miodag i Radmila), koju su četnici 1991. pobili i bacili u jamu, zajedničku grobnicu u blizini Ličkog Osika. Kćer su četnici prije ubojstva nekoliko tjedana mučili i silovali.

i svim ostalim neznanim pravoslavcima poginulim za Hrvatsku u Domovinskom ratu i učini im vječan spomen.”.

Pri kraju panihide Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar održao je govor, kako slijedi:

Poštovana braćo i sestre,

Današnja samostalna Hrvatska stvorena je 1991. godine kad se razdvaja od Jugoslavije. Svoju sposobnost opstanka i zaštite svog naroda, usprkos nesklonim međunarodnim okolnostima, potvrdila je vojnom pobjedom u Domovinskom ratu. Ta pobjeda nije došla kao dar velesila, nego je rezultat hrabrosti i odlučnosti hrvatskih branitelja. Neovisno o tomu jesu li bili katolici, pravoslavci, protestanti ili muslimani, oni su bili prije svega Hrvati spremni poginuti za svoju domovinu Hrvatsku.
Kako se je to tada događalo lijepo je napisao prisutni ovdje gosp. Mario Filipi 13. listopada 1992. u pjesmi pod naslovom:  “Iz krvi moje trava raste”.

 

IZ KRVI MOJE TRAVA RASTE

 

Krv moja razlila se poljem

Natopila zemlju slavonsku,

Rodna zemljo, primi ovaj poklon,

Bolan poklon za moju Hrvatsku.

 

Noć sklopila je moje oči

Na cesti gdje došao je kraj,

Prijatelji, moja vjerna braća,

Razbili su smrtni zagrljaj.

 

Iz krvi moje trava raste

Nježan vjetrić lako njiše nju,

Al’ ponosno ona glavu diže,

I vjerno čeka svoju Hrvatsku

 

Ruka sad moja negdje spava

U travi gdje dušman caruje

Tužna zemlja bez svojih Hrvata

Šutke plače i s bolom druguje.

 

Na kraju su se svi prisutni zajednički pomolili za sve poginule za Hrvatsku u Domovinskom ratu.

 

DSCF6977 DSCF6966

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s