TEŠKO RAĐANJE HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Hrvati pravoslavne vjere doista nemaju sreće sa svojom crkvom. U vrijeme Austrijskog, pa kasnije Austrougarskog carstva njihova crkva nazivala se je po gradovima u kojima joj je sjedište, pa se tako službeno nije zvala Hrvatska, nego Karlovačka arhiepiskopija grčkoiztočne crkve. Nije riječ o gradu Karlovcu, nego o Srijemskim Karlovcima, mjestu koje je sve do pojave Jugoslavije bilo u sastavu Hrvatske, odnosno Austro-Ugarske.

Kada bi se u to vrijeme crkva nazivala po državi, bila bi Hrvatska grčko-iztočna (pravoslavna) crkva. Srpske pravoslavne crkve tada uopće nije bilo ni u Hrvatskoj, ni u Austro-Ugarskoj. Naime, nakon što je 1766. godine propala Ipekska (pećka) arhiepiskopija (nikada nije bila patrijaršija kao što danas tvrdi SPC), njeni vjernici ostali su izravno pod upravom Carigradske patrijaršije.

Otac izumitelja Nikole Tesle svećenik Milutin u krsnom listu svoga sina napisao je vjeroispovjedanie – vostočnopravoslavnoe (istočno-pravoslavna vjera). Iako je Milutin točno napisao jer tako su oni službeno zvali svoju Crkvu, ona je ustvari djelovala u sastavu već spomenute Karlovačke episkopije (Srijemski Karlovci), koja je postojala sve do osnutka Kraljevine Jugoslavije.

U vrijeme izumiteljevog rođenja nije uopće postojala Srpska pravoslavna crkva, a i sama Srbija je još bila vazalna turska kneževina. Srbija je kao neovisna država priznata tek na Berlinskom kongresu 1878. godine, a odmah zatim, 1879. godine, dobila je i autokefalnost na svom teritoriju, a tada je izumiteljev otac već bio mrtav.

Iako Crkva službeno nije bila srpska, njezino svećenstvo je „podzemno“ gradilo srpsku crkvu koja će kasnije osvanuti zajedno s pojavom Jugoslavije i tada dobija autokefalnost na području cijele Jugoslavije, ali tu autokefalnost kupio je Karađorđevićev režim za novac od Carigradske patrijaršije, što se u pravoslavlju naziva simonija (težak prekršaj crkvenih pravila).

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske Srpska pravoslavna crkva bila je zabranjena, ali je od 1942 – 1945. godine djelovala Hrvatska pravoslavna crkva čijem osnivanju je bitno doprinio jedan istinski Srbin iz Srbije, Miloš Obrknežević, pravnik koji je bio pravni savjetnik Srpske pravoslavne crkve. Krajem rata Obrknežević je shvatio što mu slijedi ako ostane u Zagrebu, pa je preko Novog Sada i Budimpešte pobjegao čak u Venezuelu gdje je i umro. Takve sreće nije bio mitropolit (nadbiskup) Hrvatske pravoslavne crkve Germogen (rodom Rus imenom Georgij Ivanovič Maksimov) kojega su partizani kao 83-godišnjeg starca hladnokrvno ubili zajedno s ostalim svećenicima i nekolicinom vjernika. Na zagrebačkom groblju Miroševec postoji spomen-obilježje tim ljudima, ali ne i grob, jer su partizani njihove ostatke zametnuli da ih se ne može otkriti.

U najnovije vrijeme sve više pravoslavnih vjernika počinje istraživati svoju obiteljsku povijest, pa dolaze do spoznaje da nisu Srbi, nego pravoslavni Hrvati. Takvih ljudi danas ima već više od 16.000, a koliko ih točno ima može pokazati sljedeći popis pučanstva koji bi se trebao održati 2021. godine. Tu godinu i masoni smatraju svojom, pa je teško reći što će se sve do tada događati.

Velik broj Hrvata pravoslavne vjere doveo je do osnivanja Hrvatske pravoslavne zajednice u Zadru za koju je najzaslužniji čovjek imenom Ivo Matanović. Budući da on osobno nije svećenik, a niti pravoslavac, bilo je potrebno naći svećenika sposobnog voditi pravoslavnu crkvu. Matanović je tako došao do bugarskog svećenika Aleksandra Ivanova koji je obiteljskim vezama bio povezan sa Zadrom.

Aleksandar je Hrvatsku autokefalnu crkvu osnovao tako što je krajem prosinca 2013. godine dobio Tomos (ukaz) o priznavanju Hrvatske pravoslavne crkve od patrijarha Europske pravoslavne crkve Nicolasa. HPC je autokefalna jer je Hrvatska neovisna država i članica EU. Ipak, ona priznaje vrhovništvo patrijarha Nicolasa. To vrhovništvo je međutim samo simbolično i sastoji se u tome da svećenik HPC-a treba njega spominjati na liturgijskim molitvama. Godinu dana kasnije (13. prosinca 2014) Hrvatska pravoslavna crkva bila je registrirana i kod institucija Europske unije pod nazivom Europska pravoslavna crkva u Hrvatskoj – Hrvatska pravoslavna crkva pod identifikacijskim brojem HPC-a u registru u EU: 461157715249-43.

U početku je Matanović djelovao u suglasju s Aleksandrom, jer je upravo on supotpisao dokument patrijarha Nicolasa. Prema riječima Aleksandra do razlaza je došlo kada je Matanović zatražio podložiti Crkvu autoritetu pape s čime se Aleksandar nije složio, a nije ni logično, jer ni jedna pravoslavna crkva nema papu kao vrhovnika. Izuzetak je jedna mala zajednica u sjevernoj Hrvatskoj koja se naziva grko-katolička crkva. Inače, prema tvrdnji Aleksandra, Matanović nije svećenik, a nije čak ni pravoslavac. Na nekim mjestima Matanović se je predstavljao kao „akademik“ zbog članstva u HAZUD-u (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori). No počasni predsjednik HAZUD-a Dragan Hazler napisao je da je Matanović isključen iz HAZUD-a. Zbog tog neslaganja Matanović je Aleksandra „otpisao“ nazivajući ga „lažnim svećenikom“, a pariškog patrijarha „izmišljenim patrijarhom“.

Srpska pravoslavna crkva osjetila je da joj svijest pravoslavnih Hrvata izmiče tlo pod nogama, pa se je žestoko usprotivila Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi. Šibenski vladika Fotije čak je pisao bivšem predsjedniku Josipoviću zalažući se da se ta crkva ne prizna jer se „nastavlja na ustaške zločine i progon Srba“.

U novije vrijeme pojavljuje se još jedna osoba koja tvrdi da je arhiepiskop HPC, a tvrdi da je bio i dragovoljac Domovinskog rata. On je vrlo zanimljiv lik.

Nema ga u registru hrvatskih branitelja. Još prošle (2015) godine bio je svećenik Stare rimske crkve (Old Roman Church). Istovremeno bio je i fratar benediktinac i predstavljao se je kao fra Bonifacije. Javno je molio za pomoć u obnovi samostana sv. Ivana Trogirskog u Trogiru u iznosu od 65.000 Eura. No na internetu se može naći u Trogiru samo benediktinski samostan sv. Nikole. Ali to je ženski samostan i u sasvim dobrom je stanju.

Točka na „i“ je presuda općinskog suda u Rabu od 30. ožujka 2011. godine kojom je Andrija Škuljić, rođen 1970. godine, vozač sa završenom srednjom školom, osuđen na jednu godinu i 8 mjeseci zatvora uvjetno zbog prijevare vezane uz trgovinu nekretninama. Od tada pa do danas taj čovjek „boravi“ u raznim crkvama, a u posljednje vrijeme je „arhiepiskop“.

Zanimljivo je da SPC o aktivnostima HPC šuti, odnosno ne spominje više „ustaške pokolje“ i slično i to baš otkad se je pojavio Škuljić. To nije dokaz da je Škuljić njihov „igrač“, ali ova šutnja SPC izaziva sumnje.

Nakon svih tih događaja Ministarstvo uprave ima vrlo važan zadatak, a to je odvojiti pravoslavno žito od kukolja. Tu treba pažljivo pregledati dokumente konzultirajući stručnjake za pravoslavlje koji znaju francuski, grčki i crkvenoslavenski jezik da ne bi došlo do pogrešne procjene.

Hrvatski pravoslavni vjernici zaslužuju pravu i kvalitetnu Crkvu koja će im biti na čast i u cijelosti zadovoljiti njihove vjerske potrebe. HPC je potrebna i Hrvatskoj kao državi, jer je ona autentična hrvatska crkva na čijim liturgijama se moli za hrvatski narod, dok je SPC strana crkva u Hrvatskoj koja moli samo za srpski narod, budući da nema u Hrvatskoj neki izdvojeni dio, nego funkcionira kao da Hrvatske – nema. Osim toga, HPC je prirodna brana velikosrpskom agresivnom ekspanzionizmu kojega SPC donosi sa sobom. Pravoslavni Hrvati, naime, vole i poštuju svoju domovinu Hrvatsku. Vole ju i mnogi Srbi u Hrvatskoj, ali im u tome smeta upravo njihova Crkva.

Mario Filipi

http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1087:andrija-kulji-bonifacije-lani-fratar-i-kriminalna-varalica&catid=1:vijesti&Itemid=7

http://www.yorkshireoratory.co.uk/news

http://benediktinci.webs.com/novosti

http://www.liberalcatholics.co.uk/ilcf.html

http://www.patriarcat-orthodoxe.eu

preuzeto s http://www.dragovoljac.com

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s